Marketing
PSIHOLOGIJA PAKLA
Buđenje. Kaotičan početak dana. Zbog jučer navečer i svih pizdarija koje sam radio, nemogu glavu pomaknuti. Kao da mi je za jastug zaljepljena. Svaki milimetar koji napravim stvara osjećaj hladne igle koja mi se zabija za potiljak.
Žena. Ona je sve kriva. Prokleta žena.
Vino. Prokleto jeftino vino.
Noć je bila kipuća. Povraćalo mi se. Previše vina.
Previše jebenog jeftinog vina.
Smijala se na moje glupe viceve. Na gluposti koje sam ćuo od sličnih ništavila poput mene. Pala je na to. Mora da je očajna.
Zašto se ja javljam? Toliko čeznem za ljudskim dodirom. Ne mora biti žena. Samo da je ljudsko biće.
I da mu se ne gadim.
Bila je dobra cura, slatka, sa prekrasnim osmijehom. Zablistala je prostorija svaki puta gada bi mene, i ostale nitkove, podarila sa svojim osmijehom.
Njene oći su odavale dragu osobu, punu životnog poleta koji nisam već mjesecima osijetio.
Zaboravio sam kako je to uopće.
Zaboravio sam sve.
Plakao sam.
Dugo je trajalo.
Plakao sam.
Završilo je.
Otišao sam doma.
Plakao sam.
MOLIM VAS DA ODVOJITE SEKUNDU I GLASATE. HVALA!
Post je objavljen 15.03.2007. u 16:10 sati.