Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dixy

Marketing

Crna macka...

Sam naslov vam otkriva kako se osjecam u poslijednje vrijeme, ali pisat cu o svim dogadjajima ponesto. Nista mi ne odgovara, samo u nevolje upadam i nesretno stradavam. Sve je pocelo utakmicom izmedju Hajduka i Sibenika, je izgubili smo 3:0 ali to je bio tek pocetak katastrofalne veceri. Bija sam na jugu s jos oko trista funcuta koji su s pet krcatih buseva dosli dati podrsku nasim lavovima. Navijalo se i bilo je jebeno bez obzira na poraz, nakon utakmice sam dobija poprilicne batine od torcidasa koji su mi usput zapljenili dres Grizelja. Njih pet budala a kasnije i vise nije imalo pametnijeg posla pa eto malo sam pljuca krv ali inace nisam se osjeca posebno shrvano, ipak nije ovo prvi put da upadam u ovakva sranja samo ne iz ovako glupih razloga. Nasa sam se poslije s bratom, strusija sam tu vecer litru votke (pola prije tekme, pola posli batinjanja), jos nesto amara te koju litru pive i takvi smo upali u kafic doli na bacama. Dobro smo se zabavili prije nego su nas zastitari izbacili zbog jednog prijatelja koji je bija u losijem stanju od nas. Sve u svemu dobro smo se zabavili i bol gotovo da nisam osjeca... Ujutro se probudih s glavoboljom, cila liva strana malo natucena od udaraca i usne popucale jer su se zubi s unutrasnje strane urezali od par saka u glavu. Tako par dana mogao sam jesti samo juhu i neka tekuca rugla od jela i jedva sam doceka dolazak u gradinu za vikend. Boli je potpuno nestala u cetvrtak i sve je na prvi pogled bilo super, ali zato u subotu osjetih bol na lijevoj strani kao da me netko kopljem probada pri svakom udisaju. Tripija ja tako ka kreten do nedjelje a onda je vec bol postala nepodnosljiva, otac me pribacija na hitnu. Tamo obavili rengen srca i pluca i posto je slika bila uredu doktorica mi zabila inekciju Voltarena u desni guz i poslala me kuci. Bol se smanjila, ali zato ujutro jaca nego ikad. Ponovno u bolnicu, poslalo me na interni odjel, izvadilo mi pet bocica krvi i dalo dvije boce infuzije. Cekamo rezultate a mene hvataju neki flesevi i pucaju neki opasni filmovi... Vidim lice u daljini, mutno ali nesto govori poznat mi glas ali tek kad se nasmijala shvatim tko je. Umirim se potpuno sjedeci u kolicima za invalide, oblije me znoj ka da vise nisam svoj. Stigli rezultati: kronicni bronhitis i ostecenje srcanog misica. Kaze doktorica najvjerovatnije od udarca ili teskog fizickog napora. Posto je moj jedini napor jedva napravljena 23 skleka i rucni rad naravno s obje ruke sto bi se moglo okarakterizirati kao napor, ipak je najvjerovatnije ostecenje srca nastalo od torcidaskih batina... Kako bilo da bilo danas sam saznao da sam za dlaku izbjegao srcani udar odnosno infarkt. To bi znacilo da bi mozda i prerano, u svojoj 20 godini napustija sve vas dobre ljude koje ovim putem puno pozdravljam. Sutra moram ponovno ici vaditi krv i na jos neke pretrage da vidim sta i kako dalje jer da nisam mlad i zdrav vec bi otegnuo papke... Najvaznije mi je da ne bude trajnih posljedica jer ionako oni likovi nece dobro proci jer face im znam a imam i ja s kim bacit dir i davati batine! Srce me jos uvijek boli no mozda tome doprinosi i cinjenica da polako vene... Cure dosad sama razocarenja, mozda jednostavno krive biram ali zivot ide dalje. U posljednjih misecipo dana jedna crna macka pomutila mi je um. Cura je predobra za mene i ja sam svjestan toga zato ne zelim pokvariti nase prijateljstvo koje ipak previse cijenim. Njen izgled nikoga ne ostavlja ravnodusnim, osmijehom moze osvojiti i najhladnija srca, njen pogled prodire u dubinu duse i grije moje hladno osteceno srce! Sad vam dajem jednu mudru izreku koja postoji jos od vremena Rimskog Carstva: O pravoj se ljubavi mnogo pise, pjeva i masta, no cini se da ju je premali broj ljudi stvarno dozivio. Ja znam da ja nisam ali nadam se da hocu! Evo od pisanje sam se umorio pa za kraj pozdravljam sve vjerne citatelje kojih optimisticno tvredeci mogu reci da ima cetvero... Poseban pozdrav najljepsim rokericama u Zagrebu Tihani i Jeli... Surferu iduci post ide na racun nasih zajebancija da svi vide koliko smo sjebani psihicki i ja i ti, a i jos neki ljudi... Veliki pozdrav jos jednom svima...

Vas zmaj Dixy!!!


Post je objavljen 15.03.2007. u 13:40 sati.