Ovih dana sam malo u nekom čudnom filmu......previše toga intenzivno proživljavam, previše sam sebi emocija natovarila na leđa......baš sam umorna.....
Zapravo, čak sam pomalo i tužna.....pripisujem sve PMS-u koji drma mojim svijetom , ma koliko mu se ja odupirala uvijek me nekako svlada na dan dva....
Ne znam kako vi, ali ja taj period proživim svaki put drugačije.....nekada totalno indiferentno, ni ne primjetim, a ponekad tako katarzično da ne znam više tko sam ,ni gdje sam, a kamoli šta bi htjela u datom momentu....
Neopisivo mi fali moja Zara.....nismo se čule par dana, ona je sad u nekom svom filmu sa studijem ezoterije tamo daleko, veseli se novim spoznajama, uživa u preokupaciji radnog dana, a ja je sanjam već par večeri.....uvijek mi dolazi u san kad su mi dani od očaja.....valjda joj se u snovima povjerim i onda s osmjehom započnem novi dan....
Šta ti je prijatelj......kad nam java ne dozvoli da zajedno živimo uzajamno uvažavanje i sreću, onda snovi preuzmu ulogu tješitelja i stvore nam neki neobjašnjivi vjetar u leđa.....
Uglavnom, odlučila sam se boriti sa vjetrenjačama....neću dozvolit hormonima da caruju sa mnom.....jutros sam otišla u Trogir na tržnicu, razgledavala sam neke nove naslove u knjižarama, malo škicnula nove kolekcije cipela u izlozima, i vratila se kući sa stručkom mimoze i predivnim podmetačem od bambusa za moj stol.....
Razveselila sam se ....učinila sam si dan lijepšim.....
Smislenim.....
Znači da se može......
Popodne ne radim, tražila sam slobodan dan i dobila ga bez problema?! Znači i to se može......
Tako da planiram popodne sa sestrom u shoping poklona ta papin rođendan.....zajedno smo kreativnije valjda, a veselim se i zajedničkoj kavici....
Uz širok osmijeh, poljubac vam ostavljam......
Post je objavljen 15.03.2007. u 12:48 sati.