Jučer se Kolega1 divio svojim cipelama. Slatke su cipele i sve to. Svima je pokazivao svoje cipelice, divio im se, a i mi smo morali.
Nato mi je pala jedna suluda misao koju sam krenula podijeliti sa sobom (sobom kao mjestom). I tako započnem priču Kolegi1, Kolegi2,1 ,Kolegi3 i Kolegi5.
(Op.a Za one *ne spominjem imena* koji nisu shvatili - jedina sam žena u sobi s 5 muškaraca.)
- Zamislite da vas dečko ostavi zato...
Tu sam stala, a smijeh i nevjerica se prolomiše među 4 hetero muškarca. Mislim, nisam sigurna, da sam i moment prije nego što su te mudre riječi izašle iz usta shvatila kome i što krećem pričati, ali baš mi se išlo.
Ohrabrili su me da nastavim. Nisam sigurna, ali sigurno jesu.
- ...jer se zaljubio u vlastite cipele.
Mislim da su to ignorirali. :)
***
Kad smo već kod toga, jučer mi je otpala peta. Ne peta, ali možda druga i ne na istim cipelama.
Na jednoj nozi sam hodala na prstima da budem u skladu.
Post je objavljen 15.03.2007. u 11:05 sati.