Pregled posta

O pilatesu, Fićinom ožiljku, migreni i još koječemu...

Već svi znate da sam početkom ove godine konačno krenula na pilates.
Super zadovoljna načinom vježbanja, rezultatima istog i brzinom vlastitog napredovanja hvalila sam ga na sva usta. Težak je pilates, ali zbilja dobar i koristan, pogotovo za ono što je meni najveći problem - leđa.
I taman kad sam došla do te faze da sam se počela diviti samoj sebi kako brzo napredujem, i radovati se svaki put kad neke teže vježbe napravim bez problema, razboljela sam se i napravila pauzu od gotovo dva tjedna.
Prekjučer odem prvi put nakon pauze i sva razočarana shvatim da sam opet na početku.
Kao kad sam prvi put došla, ništa ne mogu otprve. A ja mrzim početke!

Jučer sam zakačila Fiću!
Nije da mi je nešto specijalno bedara zbog toga, ali sam pomalo ljuta na samu sebe što nisam bila malo pažljivija.
Impresionirana činjenicom da u mom autu sjedi veleštovani gospodin i opterećena tako teškim bremenom da jednu takvu vrijednost i veličinu bloga živu i u komadu odvezem doma, podlegla sam situaciji. Pažnja mi je popustila na trenutak, gledala sam lijevo da mi netko ne izleti jer od parkiranih auta nisam ništa vidjela, a onda se samo odjednom s desna čulo nešto kao škrrrrraaaaaak!
Stala, upalila sva četiri, izašla, vidim onaj drugi auto nije oštećen, dobro je!
A Fićo, sunce moje malo ožiljak od vrata po sve do guzice, zaparano, ulubljeno.
Nije mi bilo jasno kako. Bila sam blizu, ali ne toliko da ne prođem normalno.
Tek jutros mi je sinulo kad sam kao CSI Mala išla rekonstruirati događaj prema Fićinom ožiljku.
Bio je neki veliki džip u pitanju i ja sam vidjela njegov rub i procijenila da mogu proći, ali nisam uzela u obzir da takva auta imaju izbočene odbojnike i to na visini koju ja nisam mogla vidjeti.
No dobro, ako se da popraviti valjda će kasko pokriti troškove.
Važno da sam spomenutog mladog gospodina cijelog dovezla do odredišta.
Mislim da ne će tako skoro sa mnom ponovo sjesti u auto :)

Jutros se probudim s migrenom.
Jučer mi se činilo sumnjivo, da bi se mogla pojaviti, ali nije.
I jutros bingo!
Nema ništa ljepše nego probuditi se s migrenom!
Pitajte Žvaku ako meni ne vjerujete!
I onda dok sam se spremala čujem nešto trkeljaju na radiju baš o migreni.
Kako je to zaebano i kako otežava funkcioniranje i kako je liječenje problem i bla bla bla...
Recite mi nešto što već ne znam!
I onda kao šećer na kraju, nabroje poznate ličnosti koje su također patile od migrene.
Ne ne tješi me činjenica da dijelim boljku s Cezarom, Freudom, Chopinom, Nobelom...
(Ostale nisam zapamtila, kratkotrajna memorija mi nije jača strana.)
Recite mi kako da se spasim!