Današnji blagdan sv. Lujze de Marillac, suutemeljiteljice reda sestara milosrdnica, vrlo me zaintrigirao, zajedno s njenim nadasve zanimljivim životopisom:
Sv. Lujza de Marillac
Vanbračno dijete, udata, majka, pomišlja i na rastavu, postaje udovica i na kraju suutemeljiteljica novog reda...
Najzanimljiviji dio njenog gornjeg životopisa mi je:
"...Lujza je zavoljela svoga muža i već im se 19. listopada 1613. rodio sin kome nadjenuše ime Mihael. Uzljubila ga je srcem majke, no kasnije ju zahvatiše duševne muke što je stupila u brak. Godine 1622. nadošle su financijske poteškoće, a onda joj se razbolio muž i Lujza je sva zbunjena mislila da je prokleta od Boga što nije stupila u samostan. Proživljavala je teške unutarnje muke, a jedinu je utjehu nalazila u pomaganju siromaha.
Jedno je vrijeme pomišljala na rastavu braka, ali ju je od toga odvratio rođak. Duševne muke su postajale sve veće i dovele ju do toga da je počela sumnjati u Božju opstojnost i besmrtnost duše. Bila je to strašna duševna tama. U toj nevolji pomogli su joj mnogo česti razgovori sa sv. Franjom Saleškim, koga je godine 1618. upoznala u Parizu, a predala se i mudrom duhovnom vodstvu svoga rođaka Ivana Camusa, belejskoga biskupa. On joj je dopustio da u slučaju muževljeve smrti smije položiti zavjet vječnog udovištva..."
Poanta svega, čini mi se da je to, da svi trebamo živjeti najbolje što znamo i možemo, u okvirima svojih sposobnosti, i danih okolnosti, a Bog ionako čini sve ostalo...A čini mi se svakako i važno imati svoga duhovnika, jer evo - nikad se ne zna koji od njih jednog dana može postati svet...Tako se i sv. Lujza družila i sa sv. Franjom Saleškim, poslije i sa sv. Vinkom Paulskim (koji isto u nekim dijelovima života nije živio baš "svetački" - bježao je od nekih vjerovnika, zaredio se najprije zato da se financijski osigura i sl...)...U biti su mi i sv. Vinko i sv. Lujza nekako vrlo bliski i simpatični...A i bl. Marija Deluil-Martiny, utemeljiteljica Kćeri Srca Isusova imala je duhovnika i to sv. župnika arškog Ivana Vianney-a...
A imati duhovnika na svom životnom putu, a možda i putu svetosti (nikad se ne zna!) uvijek dobro dođe...Nije ih baš lako naći, ali trebate biti uporni - siloviti osvajaju kraljevstvo nebesko! Pa dušebrižništvo je jedno od temeljnih svećeničkih poslanja...Tako i ja imam čak dvojicu (koju po potrebi izmijenjujem, kad jednog previše zagnjavim ili iscrpim, prelazim na drugoga, tako da se naizmjenično uspiju odmoriti od mene - a oba su super i osim što su vrlo duhovni, vrlo su i duhoviti i simpatični, makar ih ja povremeno dovodim "do ludila" svojim neslušanjem njihovih savjeta, i čineći baš obrnuto od onog što mi kažu, ali vjerujem da i molitve čine svoje...Jedan mi je nedavno dao privremeni "otkaz", jer sam ga zasipala sa stvarno previše svojih mailova i doživljaja (ovo na blogu nije niti mali dio svega što mi se događa...), a drugi u zadnje vrijeme ima previše obaveza, i nikako da dogovorimo susret, pa sam mu poslala sms iz Malog Lošinja s porukom da je toliko nedostupan, da sam čak i do velečasnog Suca dospjela prije nego do njega...: ) Eto preporučam i njih dvojicu i sve naše duhovnike i svećenike u vaše posebne molitve.
A večeras ću naravno u Frankopansku na proslavu blagdana sv. Lujze, u 18.30h, za kojeg smo se tamo pripremali trodnevnicom, u sklopu koje je simpatični v. Anton Tamarut, prekjučer poslije sv. mise organizirao "nagradnu igru" - prvih nekoliko vjernika koji nakon sv. mise dođu do njega u sakristiju dobit će sv. sličice s duhovnim porukama sv. Lujze i sv. Vinka...
Ja sam dobila zadnju sličicu sv. Vinka, s porukom: "Ruka mora ići u korak sa srcem." i lijepom molitvom na poleđini:
Molitva suradnika sv. Vinka
Gospodine,
učini da budem dobar prijatelj svima,
da ulijevam pouzdanje
onome koji trpi i tuguje,
onome koji traži svjetlo daleko od tebe,
onome koji bi htio započeti,
ali ne zna kako,
onome koji bi se htio pouzdati
ali još nema hrabrosti.
Gospodine, pouči me
da ne prođem pored ikoga
ravnodušna lica,
zatvorena srca,
ubrzana koraka.
Gospodine,
pomozi mi da odmah uočim:
one koji su kraj mene,
one koji su zabrinuti i ne znaju kuda će,
one koji trpe, a da to ne očituju,
one koji su odbačeni.
Gospodine,
daj mi osjetljivost
koja ide u susret srcima.
Gospodine,
oslobodi me sebičnosti
da bih ti moga služiti,
da bih te mogao voljeti,
da bih te mogao slušati
u svakom bratu čovjeku
kojeg susretnem.
V. Anton Tamarut inače ima sv. misu u Frankopanskoj nedjeljom u 11h, baš ću krenuti tamo, čini mi se da bi moglo biti super!
A na jučerašnjoj korizmenoj tribini njegov gost v. dr. Željko Tanjić, svima nam je preporučio odlazak na korizmenu izložbu "Lice Beskonačnoga" Đure Sedara u Klovićevim dvorima:
Izložba "Lice Beskonačnoga"
Post je objavljen 15.03.2007. u 09:11 sati.