Članovi ove male ekipe povjesničara već su tri godine na ovom studiju u Zadru, a dosada nismo imali nijednu zajedničku fotografiju sa mjesta na kojem svakodnevno provodimo nekoliko sati, na ručku u 1 sat i večeri u šest sati, na mjestu našeg duhovnog i intelektualnog opuštanja i međusobnog grintanja. Naravno radi se o maloj studentskoj menzi Sveučilišta u Zadru, točnije u njenom dvorištu, koje se nalazi u prostorijama Doma Hrvatske Mladeži. Premda na slici izgledamo zadovoljni, to nikako nije zbog hrane budući da je večera bila očajna. Kolega Huljev se cijelo vrijeme žalio kako je dobio komad kokošjih leđa, bez mesa, i da je ostao gladan, dok smo mi ostali odabrali bolje rješenje i uzeli sveprisutnu mesnu štrucu, a bilo je par fanatika koji su uzeli svinjetinu sa purom. Kao i uvijek stvar su spasile veće količine kruha. No nema veze, mi se ne žalimo, kad bi sve bilo bajno, ne bi imali što pričati svojim unucima. Na slici s lijeva na desno su poredani: Paško (Pakovo Selo), Čedomir (Omiš), Vinko (Kaštel Štafilić), Željko (Ozalj), Ivan (Primošten), Stjepan (Brčko) i ja. Van kadra je kolega Stipe sa Korčule. Šarena smo ekipa, iz cijele Hrvatske, ali i šire. Kolegice nažalost nisu bile na ovoj večeri, one dolaze uglavnom na ručak, pa nas ima puno više. Tada spojimo stolove pa izgledamo kao posljednja večera. I tako prolaze dani, mjeseci, godine...
Post je objavljen 15.03.2007. u 09:11 sati.