Marketing
Mozak crka, caruje zbrka
Neki dan na kavi pričamo o UN-dijeti. Vice i Suri da "Kakva dijeta, kakvo mršavljenje, kakav UN". Oni to ništa ne priznaju niti ih zanima. Može, eto, samo kivi-dijeta. Pitam kakva je to. Jedeš sve osim kivija, kažu oni i prospu se od smija. Ionako ga ne vole. Zašto mi je to palo na pamet? Zbog večere u ponoć. Ujutro će mi bit zlo. Ali kava će popravit dan. A jutros sam na kavi srela Roberta Zubera i Matka Bušelića iz "Života u živo". Po njihovoj procjeni skupit će se u njihovoj akciji oko 15.000 eura. Na žalost, to nije dovoljno za liječenje malog Marina Radića kojemu je taj novac namijenjen. Što bi značilo da se uključite na svoj način i u okviru svojih mogućnosti. Koncert klapa je u nediju u kinu tim povodom. Ako i ne volite klape, ostavite svojih 20 kuna za ulaznicu na ulazu u kino. I svoj zadatak ste ispunili. Zuber je poznat po ovakvim akcijama. Inače totalno otkačen tip (ali to ću nekom drugom prilikom). I velikog srca, po svemu sudeći.
(Robert Zuber i naš Mate isprid "Zagreba")
E, neki dan sam se baš naložila na ono dječje igralište na kojem su ljuljačke bile nedostupne zbog lokve vode u kojoj su plivale. Nisam ja baš mislila da će to past negdi na neko plodno tlo. Ali moram reći da me je naš dogradonačelnik Dragan Srzić vrlo ugodno iznenadio.
(Ljuljačka koja je do prije neki dan bila nedostupna, nasipanjem žala ponovno je u funkciji)
I tako naš dogradonačelnik izjavljuje za Kroniku kako njegov Odjel za informiranje pomno prati makarske blogere.
(Šta Odjel pomno prati?! Zajebaje se na internetu u radno vrime i kad naleti na moje baljezganje cinka dogradonačelniku i onda on, ko pametan čovik, riješi to u svom stilu)
Ruku na srce, baš me briga što ovi vise na internetu, važno da naša dičica uživaju u ljuljanju i viruju kako je "svijet ružičast i ljudi dobri i super što su nam to napravili i moj tata je najjači". Eto tu su malo zatrpali, a na Trgu T. Ujevića - otrpali. I to šta?! Nekoliko velikih kamenica od 2.000 litara. Možda će ih bit još. To će se ovih dana ispitivat. U nas se u zadnje vrime stalno nešto iskopava. Prosto me strah na čemu mi to živimo. Je nam bilo lipo dok se ništa nije radilo. Samo zaspeš betonom i šibaj... Svi happy ko Nova godina. Ovako sad mislim. A to radim samo kad me plaćaju za to. Inače "mozak crka, caruje zbrka"
(Jedna od kamenica iskopanih prilikom radova na renoviranju Trga T. Ujevića)
Eto, vlast ipak nešto radi. Ne vaja grišit dušu. I gradonačelnik Siniša Srzić nam se vratio iz Amerike s obuke za gradonačelnike. Ali mislim da bi on Amere imao šta naučit. Čim je otišao čujem priču kako mu je davnih dana došla jedna žena i uporno mu govori kako joj je on nešto obećao. A on će: "Nisam ja, gospođo, to mi je bio brat blizanac!" Iona popije priču (ili je shvatila poantu i jednostavno odustala). Pa da to nije genijalno. To se zove umjetnost komuniciranja. I da se nadovežemo odmah s temom umjetnosti i Amerike. Tonći Ćorić, baškovoški fotograf je svoju izložbu "Modrine" s kojom je već bio u New Yorku, Beogradu i Splitu, preselio u Makarsku.
(Izložba je postavljena u cafe baru Pink panter na Lištunu. I sram vas bilo što niste došli. I nemojte se vadit da ćete vidit u subotu navečer. Jer kad se obločete nećete znat di udarate, a kamoli slike gledat. Još za to treba podignit glavu. Nemojte meni prodavat jeftinu priču kad ja, ha, ha, ha, o njoj sve znam)
Bar kolege to poprate na sve moguće načine, riječju, slikom, snimkom.... Sve da bi vi iz svojih fotelja sa slomljenim federima mogli tako proliveni bit - infooormiraaaani.
(Ko će koga nego svoj svoga)
Lištun, ista večer, isti profil prostora. "Bety". Svečano otvaranje nakon renoviranja. I ovako vam sada to izgleda. Uletila sam prije otvaranja, jer se kasnije od ljudi neće ništa vidit.
("Bety" nakon faceliftinga)
(I liposukcije i svih mogućih plastičnjaka)
(Ali zato su tu Slađa i Deda. Hvala na pozivu za otvaranje, ali blogovi znaju bit tako zahtjevni da se ne stigne)
I u neku uru kući. Ali, još jedna stanica je na putu. Jedno od rijetkih mjesta na otvorenom koje u ovo doba pokazuje, ne samo znakove života, nego i pozitivne energije i borbenog duha (čovječe, kako je to izumrlo u našem gradu). Dakle, poligon s umjetnom travom. I to se zove sreća. Prepoznajem Ivu, najboljeg igrača malog baluna u gradu. Tako drugi kažu. Mene pitate o nogometu?! Ne mogu od smija. Ali dobar glas se daleko čuje. Ako ne vjerujete, otiđite na utakmicu i uvjerite se. Kažu da, za razliku od mnogih, igra i glavom (a ne samo nogama).
(No. 1. - u crvenoj jakni. To što nosimo isto prezime može značit i da mi je brat. Ostajem i dalje pri svim tvrdnjama na zadanu temu).
Post je objavljen 15.03.2007. u 01:33 sati.