Danas je bio labos iz PDS-a. Uglavnom, prva vježba je VHDL kojeg se ja ne sjećam, pa sam teglila Ćupićevu bibliju iz digele u nadi da ću moći isprogramirati bar neki traljavi mux. Postrojili se mi tako u 8 ujutro, djele nam radna mjesta, i dobijem ja radno mjesto u prvoj klupi. Vidim, velika neka kutija, gotovo poznata. Jesu naša slova, no svaki čas očekujem da ugledam srp i čekić i natpis CCCP. Nije 1. vježba sigurno. Mali ekran, cca 5''. Mrak. No piše da je upaljen. Kresnem ja tako enter, kad ono:
TUTOR 1.2 >
WHAT
Da, ON. Dokad će me proganjati? Poigrava se s mojim umom! Vodi me do granice ludila. Kao u nekom romanu Stephena Kinga. Ostatak labosa sam provela sklupčana u kutu prostorije. Vrišteći. Evo ovo je moje zadnje javljanje iz klinike Vrapče za sad. Stavili su me u tapiciranu sobu i dali mi košulju. Vrijeme je spavanja. Gase svijetla. Ali ja znam da je on tu. Oni ga ne vide. Samo ja. Samo je pitanje vremena kada će doći po mene.
Znam da je OT, ali recite NE drogama.
Crazy LLama
slušati: Placebo - My Sweet Prince
Post je objavljen 14.03.2007. u 23:57 sati.