Marketing
moj idol i uzor Sylvia Plath u svojoj prozi (Stakleno zvono) spominje i naravno poeziju,jer ona je zivjela poeziju i poezija ju je drzala na zivotu;
"Esther,sto je pjesma?-pitala bih.
-Cestica prasine.
I upravo u tom trenutku kad se on osmjehnuo i poceo izgledati kao osoba koja se ponosi sama sobom ja bih kazala: To su i lesevi koje ti rezes.To su i ljudi koje zamisljas da lijecis. Oni su prasina, prasni poput prasine.Mislim da jedna dobra pjesma traje mnogo dulje negoli stotina ljudi zajedno."
izdvajam ovo jer je vrlo znacajno ,meni barem, i kljucno u mojoj definiciji covjeka.Da ne duljim, htjela sam predstaviti ili makar pribliziti Sylviu onima koji slucajno nalete na ovaj blog jer rijetko tko ,na moje iznenadjenje zna tko je ona i sto je ona. Slucajno ako naidjem na nekoga tko je cuo za nju pita me ; "To je ona koja se ubila,jel?" Mislim da je ona prevrijedna za poeziju i knjizevnost da bi je se znalo samo po samoubojstvu.
Prvenstveno ona je pjesnikinja ,iako je pisala i romane,price i crtala je i slikala.
Da pocnem od pocetka da vam bude sve jasnije? (sumnjam da ce itko se zanimat previse,malo je danas takvih ,ali ipak,da mi dusa ostane mirna)
Rodjena je 27.10.1932.,Amerikanka je iako je dijete Nijemaca.Zivjela je u Americi :)
Otac joj je bio profesor biologije i specijalist za pcele.Njegova smrt se dogodila kada je Sylvia imala 9 godina,spominjem to jer je to znatno utjecalo na njezin kasniji zivot,brak i poeziju.
Mjaka joj je bila stoicisticki nastrojena (za one koji ne znaju ;stoicizam je kada netko cvrsto i mirno podnosi iskusenje. to znaci biti hladnokrvan ili ravnodusan) sto se najbolje vidjelo u situaciji kada je Sylvijin brat Warren umro od prekasno otkrivenog dijabetesa.Na Collegu je pisala price i pjesme i za njih dobivala nagrade.
Patila je od zivcanih slomova i to ju je tjeralo na pokusaje samoubojstva.
Pisma koja je slala majci tokom skolovanja svjedoce o periodima dubokih depresija i sadrze price o samoubojstvu.
Otisla je kuci na ljeto s nadom da ce upast na Harvard,sto se nije ostvarilo i opet je pala u depresiju.Predozirala se tabletama za spavanje.
Gospoša Higgins Prouty Olive koja je dala Sylviji stipendiju na Smithu joj je platila smjestaj u psihijatrijskoj bolnici McLean u Bostonu.Bila je "lijecena" elektrokonvulzivnom terapijom (za one koji ne znaju to ostecuje mozak,posljedica je amnezija).
Sylvia nije nasla nacina da se bori s gubitcima,ljutnjom i gadjenjem.
Otisla je u Englesku gdje je srela Teda Hughesa,za kojeg se udala 1956.
Sylvia je rekla da joj je on najveca inspiracija za pisanje i slikanje. Naime,i on je pjesnik. Njezinim rijecima; "On je bolji od bilokojeg ucitelja i on zauzima i ispunjava tu ogromnu,tuznu prazninu koju sam osjecala radi gubitka oca.Nikad u zivotu nisam zivjela tako savrseno;velicanstven ,lijep , briljantan suprug,fizicko blagostanje.Svakim danom smo sve jaci i budniji."
"Trebala sam nakon 13 godina bez muskarca,muskarca koji ce primiti svu moju ljubav i uzvratiti mi stalnim dotokom ljubavi,muskarca koji ce tvoriti savrseni krug ljubavi i svega ostaloga sa mnom.Nasla sam ga".
S njim je imala dvoje djece: kcer Frieda Rebecca ,rodjena 1960. i sin Nicholas Ferrar 1962.
Te iste godine (1962.) Ted ju je ostavio i otisao drugoj!!!!!!!
Pocinila je konacno samoubojstvo 11.travnja 1963. uguseci se plinom u svojoj 31.oj godini.
Njezino stvaralastvo:
Umjetnost Sylvie nema drugog smjera osim smrti.U pjesmama koje je pisala u posljednjim mjesecima svog zivota postaje nesto imaginarno,divlje,suptilno stvoreno.To jedva da je osoba ili zena.Njezin glas u pjesmama je cas hladan,cas posprdan i duhovit,sad zlovoljan,sad mastovit,i djevojacki privlacan..
profesori sa uglednih sveucilista svjetskih i knjizevni kriticari za nju govore da je talentirana umjetnica,i da nitko dosad nije napisao pjesmu s takvim dubokim sablasnim depresivnim prikazima i jos k tome dodao crni humor.Slazu se u tome da najdublju imresiju ostavlja njezina inteligencija.Nazivaju je poremecenom bolesnicom,u njezinu umjetnost ubojitom i idealnom.
da ne kvarim prevodjenjem njezin talent napisat cu par njezinih pjesama u originalnoj verziji,nadam se da oni koji ce procitat razumiju engleski jezik:
EDGE
The woman is perfected.
Her dead
Body wears the smile of accomplishment,
The illusion of a Greek necessity
Flows in the scrolls of her toga,
Her bare
Feet seem to be saying:
We have come so far,it is over.
Each dead child coile, a white serpent,
One at each little
Pitcher of milk, now empty
She has folded
Them back into her body as petals
Of a rose close when the garden
Stiffens and odors bleed
From the sweet,deep throats of the night flower
The moon has nothing to be sad about,
Staring from her hood of bone.
She is used to this sort of thing.
Her blacks crackle and drag.
The hanging man
By the roots of my hair some god got hold of me.
I sizzled in his blue volts like a desert prophet.
The nights snapped out of sight like a lizard's eyelid:
A world of bald white days in a shadeless socket.
A vulturous boredom pinned me in this tree.
If he were I ,he would do what I did.
njezini citati i najljepsi stihovi :
"Perfection is terrible, it cannot have children."
"People or stars regard me sadly,I disappoint them."
"..uttering nothing but blood-
taste it,dark red!
and my forest,
my funeral..."
"Dying is an art,like everything else. I do it exceptionally well."
"o my god,what am I
That these late mouths should cry open
in a forest of frost,in a dawn of cornflowers."
"If I've killed one man,I've killed two.
The vampire who said he was you
and drankmy blood for a year,
seven years,if you want to know.
Daddy , you can lie back now."
"Is this the one sin then,this old dead love of death?"
"My hours are married to shadow."
"We are not what we might be."
"There is more than one good way to drown"
"Once I was ordinary, sat by my father's bean tree
eating the fingers of wisdom."
"And there is no end ,no end of it.I shall never grow old."
Post je objavljen 14.03.2007. u 22:20 sati.