Pregled posta

Uno.... Stotinu i dva dalmatinca. Točnije, jedan Dubrovčanin, jedan Zagorec i jedna Rječka....

Eh pa pusek ljudi, eto mene danas bez novosti vezanih za osebujan život ovih amorfnih masa što mojim cimerima se nazivaju... E, da... poseban pusek vilenjakinji Pauli, ako je kojim slučajem naletila preko ovih prostora i svojom ljepotom obasjala ovu izrazito tmurnu atmosferu...

A što je Medo danas tako zanimljivo radio? Pa da vidimo... Vjerujem da vas mori neizdrživa želja saznati kako sam u podne bio u Ilici i podizao bilježnicu iz stanične koja se veselo kopirala za Žutoperka i mene... E pa nakon toga se odgegah na Horvatovac. Kemija. Ali prije toga zvaše Miškec da me pita gdje uopće mi imamo „tu“ kemiju. Odvratih mu da valjda imamo na Kemijskom odsjeku, fakat nije bilo tako teško zaključiti...

I nije kasnio. Ali profesor je počeo ranije pa je ispalo da kasni 16 minuta. U biti je kasnio samo jedan minut. To mu opraštam... A kad smo već kod profesora, čovjeka koji predaje kemiju kao da govori kontingentu retardiranih hruštova kako pomaknuti petu nogu, moram napomenuti da je danas bio „veseo“ što nas vidi. Naime, kako meni vrag nikad ne da mira i kako moram primjetiti AMA BAŠ SVE, vidjeg negdje na pola predavanja da se profesoru počelo „podizati“ samouvjerenje. A bogami ima kod njega samouvjerenja! No sve to ne bi bio problem da je profesor neki hunk od 20 i kusur godina kojemu nije bed što mu se diže stvar nasred pune predavaonice. Dok predaje jebeni cikloheksan. Ali profesorić ima cirka tisuću i dvadeset tri godine. A ŠTO JE NAJGORE, gad je izuzetno obdaren! Nije li to rasipanje materijala? Priroda bi trebala biti malo obzirnija prema nama jadnicima koji smo ostali zakinuti! Needless to say da sam podijelio svoje otkriće s Miškom i Žutoperkom koji su isprva bili indiferentni ali kad je izbočina počela lagano pulsirati, Žutoperka je primjetila da je „stvar živa“ pa je crkla od smijeha. Ovima poviše nas je bilo čudno što umiremo od smijeha dok slušamo koliko jebenih konformacija zauzima cikloheksan u prostoru (jer to NIJE smiješno nego žalosno...). Tek kad sam im objasnio u čemu je stvar (gle, koincidencija:), shvatih da sam se zajebo jer je sad pola predavaonice zurilo profaču u međunožje umjesto u ploču iza njega. I dok je on jadan pokazivao model cikloheksana koji u prostoru stoji na tri noge, svu pozornost biologa je privlačila njegova vlastita „treća noga“....

Baš sam grozan, jel da? Hihihihi... Nakon svega toga uslijedilo je dvije ure pauze kad sam ja pokušao učiti anatomiju bilja ali Sunce je djelovalo tako uspavljujuće da sam se okanio ćorava posla i prihvatio se jedenja kinder jaja. Dobih neki zvrk... I mazih pesekicu....

Fizika je stigla. I tu me mali gad uvrijedio! Naime, čuvasmo mu mjesto u prvom redu, redu gdje se svi biju ne bi li sjedili. Da vi samo znate kako je teško braniti tu jednu stolicu od nasrtaja desetaka bijesnih biologa koji žele biti u prvom planu! A tek kad im se priključe molekularci s kojima imamo zajedničko predavanje! Tad čak ima i krvi i izbijenih zuba! A mali gad dođe i onda mu se „ne sjedi“ tu nego ode gore s Lukom i Denisom i zajebava se čitavo vrijeme tako da ih je profesor par puta zamolio da napuste učionicu ako im se ne sluša... Isto kao i jučer.



TO za jučer kažem. A nas dvoje ni krivi ni dužni! Dobro, smijali smo se Miškovoj smotanosti koja nadilazi sve poznate veličine ali to nije razlog da nas tako opere profesor pred svima! A poslije je i mene opomenuo (doduše bez popratnog opisa) kad sam, zajedno sa Žutoperkom, prasnuo u smijeh, izračunavši da se Amerika i Afrika u 30 godina udalje poprilično PUNO i poprilično BRZO. Kao da surfaju po oceanu... A danas je predavanje bilo doooosadnoooo... Profesor se opet igrao onim svojim usisivačem kojim stvara „uvjete bez trenja“ na nekoj kosini. I pokus mu je furt ispadao krivo. Nakon stotog pokušaja odustao je i počeo bacati kuglice po nekim drvetima... A onda je opominjao Miška, svi su buljili u njih, svi osim mene koji sam bio ljut na njega što nas je zajebo opet, kao i pretprošli put...

Moja ljutnja je, kai men, brzo prošla kad smo se nas troje poslije uputili u Namu da si kupimo karte za Uno. Mau-mau, naime, jer ovih prvih nisu imali. Tad me je zagrlio, moje sunce bradato! Bio je u fazi grljenja, Žutoperku je zagrlio mali milijun puta. Ja rekoh sam sebi da si moram kupiti paket svijeća i držati im jednu dok se oni tako grle i drže i maze... Čitavim putem se „šlataju“ i onda kad im ja predložim da konačno pređu na posao, oni se naljute! Pa mislim, ono, ak se već hvatate i grlite, kaj vam još znači i krevetac, neeee? Ma šalim, se Žutoperče, nemoj me natuć:)))) Nema, ljudi, ništa između njih osim istinskog prijateljstva! Ima koliko i između Miška i mene (znači, sve;)

Uglavnom, dok smo kupovali pizze i stajali uz pult, davajući narudžbe izrazito veseloj i susretljivoj teti, Žutoperka je cmoknula mene u obraz, s namjerom da to pošaljem Mišku koji mi je bio zdesna. Ja to i napravih, s velikim entuzijazmom. Dok to radih, krajičkom oka primjetih da se neka žena skoro izrigala u svoju pizzu. Što je tako bed vidjet kako jedan muški cmokne svog frenda u obrazek? Ma dajte molim vas.... Baš prije toga razmišljah kako bi trebao prekinuti s pervezijom jer se dosta mojih fredova, faksovnih i onih inozemnih, zgražava nad tim. Ali kad vidjeh odvratni izraz na licu one žene u pizzeriji, shvatih da živim za takve trenutke; perverzija je moj modus vivendi! Hahaha....

Nego, sjedosmo mi u neki bircuz i počesmo igrati Uno, Mau-mau, ili što li već.... Igrasmo mi i igrasmo, baš nam super.... Kad tada, kao Smrt iz močvare, duh iznebuha, guska iz magle, izađe tusti konobar i reče:



Odosmo otud, nek se goni on i njegov odvratni Nescafe frape! Gad.
Eto tako, bilo nam je lijepo.... A što da kažem, kad smo nas troje zajedno, ko jebe ostatak svijeta! A sad me skužajte, idem si bacit nešto u kljun....


Post je objavljen 14.03.2007. u 23:30 sati.