Evo danas ću napisati samo par riječi za drugi dio Priča iz života, zvan Poraz, iako bi se možda trebao zvati Pobjeda. Ovisi o tome kakva osoba jeste. Ukratko želim izraziti duboko žaljenje i ogorčenost što poraz nekih ljudi predstavlja pobjedu drugim ljudima. Što im tuđa nesreća, a pritom ne mislim na neke veće ili kobne nesreće nego one što nas srednjoškolce svakodnevno okružuju, predstavlja zadovoljstvo. Kako se možeš smiješiti tuđoj neprilici? Očekivati pogrešan potez kako bi se narugao ili zlobno nasmijao? Danas sam bila u takvoj situaciji i dogodilo mi se da je nekolicina ljudi izgledala zadovoljna time što sam se ja osramotila. Istina, pogriješila sam u nečemu s čime se volim pohvaliti da sam dobra i da volim, ali reakcije nekih ljudi bile su posve neprikladne. Zar sam ja tako loša osoba da zaslužujem imati takve "prijatelje" oko sebe? No dosta o meni, jer ne želim reći previše, iako se nadam da će neki koji trebaju ovo pročitati i prepoznati se u tome.
Ljudi su ljubomorni. To je njihov problem. Ponekad nisu zadovoljni sami sobom i smeta ih kad netko drugi jest. Ja mislim da sam prosječna u svemu, i doista mi ljudi nemaju na čemu zavidjeti, ali isto tako sama sam sebi dovoljna i nemam razloga ni sama nekome zavidjeti. Hraniti ego sa tuđim pogreškama je nisko. Likovati jer gledaš nečiji poraz, makar čak i nesvjesno, je dokaz vlastite slabosti i nesigurnosti. Jer tražiti greške u postupcima drugih ljudi je samo način umanjenja vlastitih neposobnosti i nesigurnosti. U mom razredu ima takvih tipova, premda mislim da su svi takvi manje-više nesvjesno. Nakon nekog ispita, svih zanima koliko je tko dobio. Tako da neki mogu s olakšanjem reći, ah... nema veze što sam dobio 4, onaj je dobio 3... ili sl. Muka mi je od toga. Šta vas koji k... briga koliko sam ja dobila?? Pogotovo kad me to pita osoba za koju znam da ju briga za mene inače. Mene zanima moja ocjena i ocjene ljudi koji su mi dragi, svejedno mi je koliko je ostatak razreda dobio. Ali to je tako, šta ćeš... Bilo je i prije, sada je, a biti će i kroz život...
Želim samo reći da mjerilo za uspjeh nam mora biti rušenje vlastitih mogućnosti i pomicanje vlastitih granica, a ne visina sposobnosti i postignuća drugih ljudi. Vjerujte, pobjeda je puno slađa kada znate da ste se za nju pomučili sami i kada je temeljena na vlastitom uspjehu, a ne da je samo rezultat bolji od nečijeg drugog. Nije sve u životu pobjeda, treba znati podnijeti i poraz. Ali nastojte živjeti s vašim porazom i pritom ne zavidjeti na pobjedi drugog, jer s takvim stavom nećete uvijek biti loser. Jedan put će pobjeda biti vaša i nadajte se da će vaš protivnik biti takav da će vam iskreno na njoj čestitati.
I zapamtite: "Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada."
TO BE CONTINUED...
Post je objavljen 14.03.2007. u 19:47 sati.