I sto sad?
Moj dugo ocekivani trenutak je napokon stigao. Izasao mi je natjecaj za posao u struci..opet..kao i svake godine..jednom godisnje...I, kolikogod mi je taj trenutak bio glavna pokretacka snaga da prezivim cijelu godinu na sadasnjem radnom mjestu toliko sam se sada - prepala!?
Do sada niti jednom nisam uspjela, i niti jednom nije ovisilo o meni-UOPCE!!! I, kako da se sada postavim? Sto da radim? Ne znam vise kako da se ne razocaram i kako da me taj neuspjeh moralno ne ubije!? Ako ovog puta ne uspijem definitivno odustajem..samo...sto onda?
Na ovom radnom mjestu nema sanse da ostanem jer cu prosvikati..a stvarno vise nemam ideje gdje bih trazila posao dalje..
Cak sam i o prekvalifikaciji razmisljala ... i tu znam sto bih...ali za to treba BRDO LOVE!
A zelim, zapravo, zelim svim srcem dobiti vise taj posao. Koliko god da omrazen bio-JA GA ZELIM!
Imam osjecaj da mi dani prolaze bezveze, da trosim svoju energiju samo zato jer se to zahtijeva, da mi potencijal propada a zelim ga iskoristiti koliko god mogu, i to zelim SADA! Kasnije ce biti prekasno...a i pitanje je sto ce s mojom voljom biti! Zelim TAJ POSAO-zelim se usmjeriti i krenuti jednim odrešenim putem i svu svoju radnu energiju potrositi BAS TU! Zelim se razvijati BAS TU! I mislim da JEDINO TU to ima smisla i da cu JEDINO TU dozivjeti nekakvo zadovoljstvo. Jedino tu cu imati osecaj da je moja svaka daljnja edukacija, prosirivanje iskustva i znanja nesto sto cinim za sebe..da razvijem sebe, a ne da robujem drugima i za tudje ciljeve i za dobrobit drugih.
Zelim taj posao, i ne znam sto cu ako ga ovog puta ne dobijem...zivjeti dalje, I suppose, ali ne onako kako zelim i kako bih bila sretna.
Post je objavljen 14.03.2007. u 17:47 sati.