Još jedna od mojih weard misli..
To mračno svjetlo me obasjava,
mislim da mi se to pomalo i svida,
ali ne! ja nedam se!
Ali nemam snage, ne! ja se moram oduprijeti..
ja moram pobijediti, no kako?
Kad ne znam što je pravi put, što je istina,
što je život...
Kako krenuti dalje?
Oko mene tolika buka,otupljujem..
Slušam svoje misli i pokušavam ih izbrisati, maknuti,
rastrgati na komadiće i zapaliti,neka se pretvore u pepeo
da nikad više ne upravljaju sa mnom...
ali u dubini svog hladnog,otpisanog srca..
ja..ja...ja se želim ponovo pronaći..ili možda bi više voljela da nisam nikad postojala,
da nikad nisam ovaj svijet ugledala, da nisam niti jednu tužnu riječ čula , niti jedan jedini tračak svjetlosti...
No ja znam da u meni ipak nešto živi ,a to je onaj posljednji tračak nade...
kao i onaj posljednji tračak sunca koji uspiješ uhvatiti kad gledaš zalazak sunca..
i uvijek znaš da to nije posljednji zalazak jer slijedi novi dan...
A možda i ne..?!
Post je objavljen 14.03.2007. u 15:00 sati.