Marketing
Noć je predivna
Noć je predivna. Zaista. Nešto najljepše što se ne može opisati. Što se ne može dokazati. Za koje nema objašnjenja. To je jednostavno predivno. Samo od sebe. Zaista. Nije li? Dok sam jučer legla u kasne sate, nisam ni slutila koja me sreća obuzima. Upalila sam, po običaju, svoj mp3. Mjesec je ovaj puta bio.... Neopisiv... Baš je stajao tamo gdje je bio. Da, tamo je bio. Svoju zraku svijetlosti uperio je ravno na moje lice. Osvijetlio je suzu koja je tekla sama od sebe, iz mog umornog, smeđeg oka. Ležeći tako, suze su padale i jednako tako nestajale, na jastuk, samo su ostavljale okrugli mali, vlažni trag. Ne znam što su mi time htjele reći. Ne znam. Tužno, nije li? Gledala sam tako taj Mjesec i uvijek mi se čini da ima oči, nos, i usta. Oči nisu ni sretne, ni tužne. Nešto između. Nos spušten, a usta.... A usta... Kao da nešto žele reći. Gledala sam i dalje u njega ne bi li mi nešto rekao, ali uzalud. Nisam čula ništa. Samo sam osjetila. Vidjela sam i onu toplinu oko njega koja se borila u tom prekrasnom, beskrajnom mraku. I par oblačića osvijetljenih. Sigurna sam da su nešto činili. Nešto predivno. Neki oblik. Ali bila sam preumorna da bih raspoznala što li je. Znala sam samo da je neko dobro i da se ne trebam bojati.
Počela sam vrtjeti događaje toga dana... Ponovno sam osjetila nje,... 
Post je objavljen 14.03.2007. u 15:49 sati.