Marketing
crnjak
ali, kad bih se i pitao ova besmislena pitanja ne bih provodio vrijeme isključivo u kontemplaciji kako to obično biva sa filozofima, arhitektima, umjetnicima i...skoro sam rekao popovima...ali nisu kontemplacija i molitva jedine aktivnosti ovih zanesenjaka. hehe, ima tu fine akcije (pravo značenje riječi „akcije“ pridružiti po vlastitom nahođenju), tako da ispadaju iz skupine.dakle, ne bih samo dokoličairo već bih se bacio na istraživanje.
čovjek živi život i iskustvenim normama dopunjuje svoja saznanja o životu od trenutka svog rođenja do trenutka svoje smrti. ako količinu znanja pridružimo ordinati, a godine života apscisi, dobit ćemo krivulju uvijek uzlaznog karaktera ma kako čovjek bio sjeban u ponekom trenutku svog života. čak i teška stagnacija pridonosi rastu.
dakle, u kojem trenutku njegova života čovjek posjeduje najviše životnog iskustva i mudrosti? netom prije svoje smrti. okej, nakon smrti čovjek možda egzistira na nekom drugom nivou i proširuje svoje vidike na čudesne načine, nama neshvatljive, ali zasad, barem koliko je meni poznato, živući čovjek o tome nema feedback, tako da je najbolje zadržati se na samom trenutku prije smrti.
nadalje, čovjek vjerojatno osjeti u određenom trenutku...da to je to, odo ja...i onda ode. možda baš u tom trenutku, kada skuži da u slijedećem već odlazi, dobija pristup nekoj informaciji koja upotpunjuje mozaik, dio koji fali u njegovoj slagalici života. možda doživljava neku vrstu otkrivenja netom prije no što zauvijek sklopi oči. a možda i ne.
vodeći se starom Feničanskom maksimom, ne bilo ti teško Fabijo, odlučio sam napraviti nešto po tom pitanju. kako nisam bio u mogućnosti sjesti i probdijeti kraj nekoga njegovih zadnjih par sekundi, a da budem iskren i nemam nekih pretenzija za takvom vrstom egzibicionizma, odlučio sam potražiti posljednje riječi nekih slavnih pojedinaca. zašto? zaključio sam da se upravo iz posljednjih riječi možda može isčitati nekakva skrivena poruka, nekakav kod, nešto kao sukus znanja, mudrosti i možebitnog otkrivenja...a što bi olakšalo dvojbe, trojbe, n-jbe o suštini života, a koje navodno muče poneke pojednice mada ne mogu reći da poznajem takve.
pa krenimo...
EDWARD GRIEG – kuloari bruje jedan od, ako ne i najveći norveški muzičar i kompozitor je za kraj izvalio pa, ako tako mora. katastrofa! i nije baš otkrio toplu vodu jer već i vrapci na granama znaju da jedino što se mora je baš umrijeti, a jedino što je svejedno je sa koje ćeš strane primiti govno. ništa pod milim Bogom se ne da iz ovoga zaključiti.
RUDOLPH VALENTINO – jedan od, ako ne i najveći jebač svih vremena na svijetu u Hollywoodu, je uzdahnuo slijedeće...nemojte navlačiti rolete! osjećam se dobro. želim da me Sunce pozdravi. romantičar, (nije ni čudo da je uspio nategnuti tolko žena) pokazuje tendenciju krive procjene (osjećam se dobro) i sklonost životu. iz ovoga se može zaključiti ipak nešto, ako je libido zadovoljen, umireš spokojan, skoro pa i sretan. treba puno ševiti.
JANE AUSTIN – engleska spisateljica koja je umrla mlada (42), na nečije pitanje Je li Vam štogod potrebno? odgovara Ništa doli smrti i zatim oteže papke. za razliku od Valentina u njenim posljednjim riječima se ne osjeća dašak pozitive. možda je samo racionalna? možda je razočarana raspletom? pomalo mučno...daljnje analize nepotrebne. počivala u miru.
GUSTAV MAHLER – poznati austrijski dirigent i kompozitor je za kraj uzviknuo Mozart! pa ti sad vidi. da li je u pitanju teže rastrojstvo ili je spoznao Boga ili nešto sasvim treće, teško je reći. nažalost, dodatna pojašnjenja teško da ćemo dobiti. presuda: neiskoristivo!
IMMANUEL KANT – Dosta je. iz ovoga se može nešto zaključiti. njegove zadnje riječi upućuju na zasićenost životom uz prstohvat rezignacije. zaključak: u širokom luku izbjegavati filozofiju. da.
OSCAR WILDE – Ili ide ova tapeta, ili ja idem. ovaj završetak mi je definitivno najdraži jer je duhovit. u tako teškom i određujućem trenutku kad perspektiva i opcije iščezavaju, pronaći volju za humorom je dodir Boga. humor je vrsta altruizma osim možda kad na konto istog pokušavaš povalit. ali i to može proć pod altruizam. poruka: valja pronaći načine altruističkog djelovanja, odnosnog onog djelovanja koje nije izazvano očekivanjem recipročne koristi i nagrade izvanjskog svijeta, već unutarnjeg zadovoljstva.
WINSTON CHURCHILL – ratni lisac i dobitnik Nobela za književnost kaže Joj, tako mi je sve to dosadno. točno ga mogu zamislit kako leži u isčekivanju i umire od dosade. čovjek od akcije. ne komentirajući ispravnost njegova djelovanja, iz Churchillove zadnje rečenice može se iščitati poruka: živjeti aktivno, živjeti život. ne filozofirati kao filozofi (op.a. subjektivna autorova paradigma).
JAMES JOYCE – Zar nitko ne razumije? šta? pisac, modernist, ali pod jakim filozofskim utjecajem, odlazi sa pitanjem. možda je skužio bitak i nije mu jasno da nešto tako očito može biti tako nedohvatljivo. komplicirano za analizu.
eto...i šta smo zaključili? puno ševe, humora, života, manje filozofije...sve su to subjektivne kategorije i nemoguće je generalizirati. barem sam dao sve od sebe i mogu reći da mi je zlo jer moj mozak nikako ne podnosi apstraktne inpute. negdje Bog da, negdje uzme. ja sam zgodan.
možda je ipak najbolju definiciju života dao gradonačelnik Hirošime (1945) svojim nažalost neprovjerenim (nema živućih svjedoka ni crne kutije), ali vrlo vjerojatnim posljednjim riječima: KOJI JE OVO KURAC!?!?
Post je objavljen 14.03.2007. u 12:17 sati.