Uspješno po mene
, neuspješno po njih.
Otišla sam jučer po novce. Mužić je zapravo još uvijek malo sumnjao da ću ih dobiti, mislio je da će ponovo pokušati prolongirati. Ali nisu.
„Ak dobiješ novac, daj joj ostavi 200.- kn“
„Kaj je tebi ? Zakaj bi joj ostavila, pa platili smo čišćenje kaputa !“ 
„Joj da“
Čistiona.
Vlasnice nema, tamo je njezin muž, važno vadi novac iz džepa
„Evo,danas sam dobio penziju. Jel mi možeš popustit za 100.- kn da odigram jednu? „
Nismo si mi na ti, nego tako se tamo od kud je on svima govori ti, a i pokušava muljariti, to znamo. I valjda bi sa tih 100..- kn u sportsku kladionicu, što li. 
„Ne mogu. Platila sam vam 110.- kn čišćenje kaputa. Ja sam ga platila EUR 400.- dogovorili smo da mi nadoknadite polovicu svote“
Naslaže on novac po pultu i kaže da ga prebrojim, ja pitam jel' trebam nešto potpisati, a on „pa nismo Cigani„ nisam to komentirala, al sam si mislila svoje
.
Došla doma, ispričam mužu, on se smije i veli da bi mu on dao tih 100.- kn da je njega tražio, al' da svaka čast kaj ak sam rekla da ne dam – ne dam.
Nije uopće stvar u 100.- kn, nego u principu. Nit bi se on obogatio s time, nit bih ja osiromašila al' ne dam da me netko do zadnjeg pokušava smuljati, samo da bude po njegovom. 
Poslije mi je muž ispričao kak mu je rekao „sve ćemo se nas dvojica dogovorit“,a on mu odgovorio „ Vaša žena je čistila kaput, moja žena je bez kaputa, nek se njih dve dogovaraju“.
No, sve se riješilo al' čisto sumnjam da bi tak brzo da ne postoji muž, njega se boje, a mene misle da bi mogli muljati, samo zato što sam žensko. Primitivci. 
Post je objavljen 14.03.2007. u 09:23 sati.