Evo, sa svim kasnim po par dana, pa tako i s obilježavanjem 5. godišnjice preminuća jednog od mojih nebeskih zaštitnika - kardinala Kuharića...
Evo i pjesme moga tate koju je 2002. sastavio za njega:
Kardinalu Franji Kuhariću
Jedanaestog ožujka u jutarnje sate,
zvona s katedrale zagrebačke zvone,
sa tužnom viješću za sve Hrvate,
da kardinal prijeđe u vječnosti one.
Među nama živim nema ga više
ostadoše samo njegova djela,
neka o njem povijest hrvatska piše,
i Kristova Crkva na zemlji cijela.
On život svoj časni Kristu posveti,
u najtežem vremenu u povijesti Hrvata,
tu silnu snagu samo čovjek sveti,
mogao je imati nakon onog rata.
Trideset ljeta kormilar je bio,
na brodu koji Hrvatska se zove,
katoličke Crkve Hrvatima mio,
trpeći brojne režimske okove.
Kuharić odlazi Stepincu svome,
blaženiku svetom domovine naše,
sa Šeperom skupa, rodu hrvatskome,
oni za života sve od sebe daše.
Najveća vam hvala kardinali naši,
ostajte s nama kroz vijeke vijekova,
Hrvati su bili i ostat će vaši,
do kraja svijeta kroz stoljeća nova.
Neizmjerna hvala Primasu Hrvata,
kardinalu našem Franji Kuhariću,
nek Kristova ljubav primi našeg brata,
u svetome svome trojedinom Biću.
Slobodna Hrvatska u temelju svome,
ugrađenog ima svog velikog sina,
simbola slobode rodu hrvatskome,
zato će ga vječno slavit domovina.
Zg, 11.03.2002, Mate Ćavar
A evo i poveznice na propovijed kard. Bozanića u katedrali prigodom obilježavanja 5. godišnjice:
Kardinal o kardinalu
Post je objavljen 14.03.2007. u 08:13 sati.