Jučer sam napisao na blogu da ću malo više mjesta ovdje posvetiti izvođačima koji nisu toliko popularni. I mislim da je to potpuno opravdano činjenicom da ćete na svakom drugom blogu koji čitate naći informacije o Beyonce, Kylie, Madonni....Ili pak, ukoliko naletite na "rock" blog, vlasnici bloga se neće ni osvrnuti na neke druge kategorije glazbe. Što je valjda isto ok, jer njihov blog-njihova stvar. Međutim, isto tako, svi ti ljudi koji pišu blogove mogli bi tako pisati što god žele i spremati to u svoj kompjuter. Čemu objavljivanje na internetu? Jednostavno, jer žele da ih se čita...
Već sam duže vrijeme razmišljao o pisanju bloga. I kad sam se na to odlučio, odmah mi je prva pomisao bila da ne želim ljude opterećivati nebitnim informacijama, ne želim nametati jedan žanr, jednog izvođača....Želim dati svoj osvrt na neki album, pjesmu, događaj......Ali prvenstveno dati priliku ljudima da čuju za neke izvođače za koje kod nas nisu imali prilike čuti ili možda nikad i neće. I želim pisati o DOBROJ glazbi, kojeg god žanra bila, ne opterećujući se kako će netko doživjeti to što u jednom postu pišem o Britney Spears, a u drugom o Arcade Fire.
Teško je zapravo ne primjetiti koliko je talentiranih izvođača, koji rade glazbu koju vole na originalan, zanimljiv i nadasve kvalitetan način, a ne pronalaze put do slušatelja zbog slabog marketinga. Dok su istovremeno radio stanice i glazbene televizijske postaje bombardirane netalentiranim izvođačima, fino upakiranih u finalni proizvod oko kojeg se nisu morali potruditi više od toga da otpjevaju pjesmu. Glasom upitne kvalitete. Dok sav taj posao, oko kojeg se vrte milijuni dolara i nekoliko desetaka ljudi-obavi jedna osoba. Na bolji način. A ne dobije priliku......
I svaka čast Storchu, Timbalandu i inim producentima koji štancaju hitove, no kad se sjetite najvećih hitova iz 80-ih i 90-ih, znate li tko ih je producirao? Ne brinite ako ne znate, jer to nije nimalo čudno. Nikad producenti nisu bili popularniji nego danas kada neki do njih naplaćuju skoro milijun dolara za jednu pjesmu. Da bi prekopirali svoj prethodni "neuspjeli" rad. Pa se tako dogodi da trenutno Trey Songz i Bobby Valentino na radio stanicama imaju pjesmu sklepanu na potpuno isti način. Obe dolaze iz Timbalandovog tima, a zvuče kao neki ostaci ostataka sa zadnjih albuma Justina Timberlakea i Nelly Furtado. Ne znam zapravo da li te pjesme slične jedna drugoj. Ili zajedno podsjećaju na neku treću. Ali to u konačnici nije bitno...Pjesme se vrte. Producenti zarađuju. Samo ime već je reklama.
Zato je bitno obratiti pažnju na ono što se nudi na glazbenom tržištu, a ne dobije zasluženu pažnju. Pogotovo na izvođače koji su uključeni u projekt stvaranja glazbe koju nazivaju svojom. Nadam se da će moj blog barem nekim malim dijelom doprinositi tome.
....
Uglavnom, prešli smo tisuću u nepuna dva tjedna. Hvala svima koji čitaju!
Post je objavljen 14.03.2007. u 02:02 sati.