Suze na nečijem licu u pravilu kod većine normalno empatičnih ljudi izazivaju suosjećanje. No, izuzeci potvrđuju pravila. Tako i suze na licu izvjesnoga virskog HDZ-ovca pred novinarima, koji je gorko plakao zbog straha od izvjesnoga virskog SDP-ovca, kao prava bizarnost, prije izazivaju čuđenje pa onda podsmjeh. Naravno, ako čovjek nije definitivno prolupao pa tako ne reagira zbog psihičkog rastrojstva, što naravno, nije nimalo smješno. No, ako je osoba normalni HDZ-ovac, onda je doista čudno da pred novinarima plače zbog tobožnje SMS prijetnje, da alarimira policiju, traži zaštitu, održava PRESS konferencije. Jer, čemu te suze?! Da bi pokazale okrutnu i nasilnu prirodu SDP-ovaca, koji svojim sugrađanima tjeraju strah u kosti, zbog kojih se strep, ne spava. Bože me prosti, ko sami nečastivi, vukodlaci i vampiri, koji nasrću na nježne HDZ-ovske duše. Jer, ne plače taj HDZ-ovac zbog npr. opljačkanih dragulja koje je navodno u bijeli svijet i sigurnost prekograničja otpravio hrvatski sin, junak i general s najviše odličja i za puste milione eura osiromašio naše npr. umirovljenike, niti plače zbog svih onih opljačkanih tvornica koje su temeljeto očistili u mandatima njegove stranke, ne plače niti zbog sporih sudova, korumpiranih sudaca, niti zbog onih koji su ostajali zbog svoje nepoćudnosti bez imovine, stanova, niti zbog invalida s niskim invalidninama. Ne plače čak niti zbog svojih sumještana koji žive u najkaotičnijem urbanom neredu. Ne. On plače zbog sebe. Plače, skoro ko gospođa potpredsjednica vlade i ministrica Jadrenka Kosor. (ne sprdam se: ona naprosto zahtjeva da ju se oslovljava puninom njenih funkcija). I tako suze polako postaju sastavni dio naše recentne političke scene. Ako još tkogod proplače od političara, onda će svi oni muževi koji svoju bol nose stisnutu ko boru oko usne, biti u neobranom grožđu, jer će im izgledi u izborima biti nikakvi. A ako plaču političari, možda će se narod počne smijati.
Post je objavljen 14.03.2007. u 01:18 sati.