Marketing
2. HRL sjever 13. kolo: Rk Viro Virovitica - Rk Ivančica Ivanec (25:26)
Na utakmicu su, kao na mnogo drugih utakmica prije, došle samo dvije Lude babe (Nikola i ja). Dogovarali smo se s drugima ali svi su na ovaj ili onaj način bili spriječeni. Mladi punkeri koji su također trebali doći nisu se pojavili. Nas dvojica smo se našli ispred trgovine Trgocentra kod malog parka u ulici Stjepana Radića, tamo se zagrijali i odande krenuli prema dvorani Tehničke škole. Podsjetili smo se utakmica kada je Rk Viro Virovitica nekoliko godina zaredom igrala kvalifikacije za ulazak u prvu hrvatsku rukometnu ligu, bilo je to oko 1994. ili 1995. godine, i nije uspijela proći kroz kvalifikacije. Tada se na utakmicama rukometnog kluba znalo okupiti čak stotinjak navijača, sam nisam bio na tim utakmicama tako da ne mogu ništa o tome reći iz osobnog iskustva, ipak sjećam se kada sam još bio u osnovnoj školi kako sam prolazio jednu subotu navečer pored dvorane Tehničke škole, moralo je biti poslije jedne od tih kvalifikacijskih utakmica kada su se navijači gostujuće momčadi iz Kutine preko ceste dovikivali s našim navijačima. Nije to slučaj samo sa navijačima rukometnog kluba, ili s Kumovima - navijačima propale Mladosti 127, nego također i s Bad Blue Boysima Virovitica koji su prije u velikom broju pohađali Dinamove utakmice dok ih je danas tek nekoliko koji redovito prate Dinamo na njegovim utakmicama. Ne znam je li danas ljude ovdje teže animirati za neku stvar poput navijanja ili je samo posrijedi normalna virovitička stvar gdje se ljudi jednokratno aktiviraju za jednu jedinu utakmicu poput derbija ili kvalifikacijskih utakmica za ulazak u viši rang? Ili je posrijedi samo priča o dobrim starim vremenima? Ili su ljudi u gradu postali potpuno rezignirani oko bilo čega što se događa u njihovoj okolini? Bez očajavanja, dalje o utakmici...
Ušli smo u dvoranu oko polovice prvog poluvremena, na ogradu sam izvjesio plavi transparent s crvenim križem i natpisom Lude babe, povremeno sam tijekom utakmice mahao zastavom međutim nismo pjevali svoje navijačke već smo navijali uz ostalu publiku što će značiti pljeskanjem i uzvicima odobravanja upućenima igračima domaće momčadi, a uzvicima negodovanja upućenima igračima gostujuće momčadi. Dovoljno za prvu utakmicu s obzirom da nas je bilo samo dvojica te da nismo bili dobro zagrijani. Oko sredine prvog poluvremena momčad Ivančice vodila je protiv momčadi Viro Virovitice oko 5 golova razlike. Naši uspijevaju smanjiti zaostatak na tri gola razlike, no promašuju sedmerac i time priliku za dodatno smanjenje rezultatskog minusa.
Ivančica ostvaruje najveću prednost od 6 golova prednosti. U 28. minuti utakmice rezultat je 10:15 (+5 u korist Ivančice). Ipak do kraja poluvremena Viro Virovitica uspijeva zabiti dva gola tako da se na poluvrijeme odlazi s rezultatom 12:15 (+3 za Ivančicu).
U drugo poluvrijeme momčad Viro Virovitice ulazi dobro i odlučno da izbori pozitivan rezultat. Uspijeva smanjiti zaostatak na 2 gola razlike, no nakon toga čini nekoliko pogrešaka u igri koje gosti koriste i vraćaju se na prednost od 4-5 golova. Igranje s igračem manje jedno vrijeme u drugom poluvremenu također nije išlo u korist domaćoj ekipi. Uz greške u igri glavni razlog što Viro Virovitica nije uspijevala sustići prednost gostiju iz Ivanca jest odlični golman gostujuće ekipe koji je cijelu utakmicu dobro branio te je svojim obranama uspio zaustaviti dobre akcije momčadi Viro Virovitice. Ubijao ih je u pojedinim trenucima. Bile su situacije kada je Viro Virovitica odigravala napad, lopta dođe do slobodnog igrača u dobroj poziciji za udarac prema vratima, udarac slijedi i golman brani.
U 54. minuti rezultat je 20:25 (+5 za Ivančicu). Tada gostujući igrač zarađuje isključenje. Viro Virovitica dobro koristi igrača više, zabija 3 gola i smanjuje prednost gostiju na 23:25 (+2 za Ivančicu).
U tim trenucima dvorana je proključala, svi su domaći navijači glasno i sa žarom bodrili domaću ekipu kako bi dodatno stisnula i uspijela izboriti pozitivan rezultat. U 59. minuti rezultat je 24:26 (+2 za Ivančicu). Uspijevamo smanjiti na samo gol zaostatka. Ivančica ne iskorištava svoj napad, ali Viro Virovitica također gubi loptu. Nakon toga još jedan nerealiziran napad gostiju nakon kojega ostaje tek desetak sekundi koje nepovratno cure tako da Viro Virovitica ne uspijeva uputiti završni udarac prema golu gostiju. Sirena označava kraj susreta u kojem je momčad iz Ivanca zasluženo pobijedila. Ne znam kako bi igrači okarakterizirali razloge poraza, ali iz našeg kuta rekli bi da su razlozi poraza manjak koncentacije u pojedinim situacijama što je za uzrok imalo gubitak lopti, zatim dva nerealizirana sedmerca i odlične obrane gostujućeg vratara u presudnim trenucima utakmice.
Nakon utakmice ostali smo u sportskoj dvorani Tehničke škole jer je poslije utakmice muškog rukometa na rasporedu bila utakmica ženskog rukometa prve hrvatske rukometne lige: Tvin Trgocentar - Kutjevački Podrumi Požega. Kako nikad nisam bio na utakmici Tvin Trgocentra, dok je Nikola bio svega nekoliko puta, odlučili smo ostati pogledati susret. Sat vremena prije početka utakmice na parket su na zagrijavanje izašle igračice obje momčadi. Na tribine je došao jedan čovjek s bubnjem i transparentom kojega je, učinilo mi se nevješto, privezivao za ogradu. Transparent je bio bijeli s grbom grada Virovitice u sredini i natpisima iznad i ispod grba. Prepoznao sam da iznad grba piše: "malo nas je al' nas ima". Zanimljiva se stvar dogodila prije početka utakmice. Kada sam išao do wc-a, putem sam susreo čovjeka koji radi kao redar na utakmicama Tvin Trgocentra. Popričali smo o navijanju, rekao je kako je primijetio nas da navijamo, a kako oni isto navijaju predložio je da si međusobno pomažemo. Mi bi došli na utakmice Tvin Trgocentra pomoći njima, dok bi oni došli pomoći nama na utakmice nogometa. Međutim, rekao sam kako više ne navijamo za nogometaše već bi oni nama trebali doći pomoći kod navijanja za muški rukometni klub Viro Virovitica. Rekao sam da se slažem s idejom jer bi tako i jednima i drugima bilo bolje. Trebali bi se u budućnosti dogovoriti po tom pitanju. Ideja je sasvim u redu i tako bi trebalo biti. Malo kasnije smo popratili utakmicu ženskog rukometa u kojoj je Tvin Trgocentar većinu vremena vodio nekoliko pogodaka razlike. Navijači Tvin Trgocentra su tijekom prvog poluvremena uglavnom lupali u bubnjeve i trubili trubama. Nije bilo navijačke pjesme. Zaključili smo kako trube i bubnjaju, te kako bi se mogli dobro nadopuniti mi i oni. Oni bi trubili i bubnjali, mi bi mahali zastavom, svi bi zajedno zapjevali. Poluvrijeme je završilo rezultatom 17:17. Odlučili smo otići nakon što smo dovoljno vidjeli, a skoro smo cijelo popodne bili tamo u dvorani. Vratili smo se do grada, ispred trgovine u ulici Stjepana Radića, gdje smo sreli poznate ljude s kojima smo malo proćaskali i nakon toga otišli kućama.
Muški rukometni klub Viro Virovitica inače svoje utakmice igra subotom, što bi trebalo biti povoljnije po pitanju okupljanja Ludih Baba za utakmicu. Subota se čini puno povoljniji termin za utakmicu od nedjelje kada ljudi često imaju druge prioritete. Subotom poslijepodne, prije večernjeg izlaska, utakmica čini se sjeda u najbolje vrijeme.
Post je objavljen 11.03.2007. u 23:36 sati.