lijepe li niti srebrne marionetske
lijepo ti pristaju noćas dragi
uz tvoje raspolovljene obraze
baš kao sočne ljetne lubenice
curi slatki osmijeh
lijepog li ledenog proljeća
kada plešu bosonoge plesačice kathaka
od Kuala Lumpura do Selangora
prekrivajući usne zagonetkom
a tvoje ruke pepelom
danas ti se obraćam prvi puta
u pjesmi slaveći tvoj fascinantni um
zapravo vješte prste svirača gitare sa dvanaest žica
daleko od podivljalog tebe samog
smiješim se tajnovito iz vlaka za Osijek
zanimljivo je uvijek gledati te iz kuta
Putnika pješaka nabačenim okom na
ozloglašenu kuću iz koje se ne čuju jauci
samo proljetni vrisak baletnih papuča
u novoj koreografiji bola
lijepog li ledenog proljeća
nisam ni slutila da biti će tako prepuno
i dok kaleži punokrvnog vina razlijevaju se nebom
tako čvrsto te grlim da ne možeš disati ni tren
i veliš moram ići ljubavi čeka me koncert
dok plesači arogantno zelenog plesa
spavaju svoj uznemireni san
čuvam našu postelju
kao najveću dragocjenost
(Kathak je ples kojim se slavi život i osjećaje, brzom izmjenom koraka u pojedinim prizorima popraćenih zvoncanjem dvjestotinjak zvončića na gležnjevima. Osjećaji se prikazuju u devet slika koje znače razdraganost, tugu, gnjev, odbojnost, čuđenje, smionost, strah, ljubav i spokoj.)
Post je objavljen 13.03.2007. u 21:46 sati.