Ovo je moj prvi blog…ali kako što sam rekla u prošlom postu, ne i jedini….pa da vam ispričam priču o tome…
Za blogosferu sam čula od svoga dečka…i odmah pomislila to je „prava stvar za mene“…upravo mi je to trebalo: mjesto gdje ću se moći slobodno izraziti, bez straha od osude i odbacivanja...I nisam se prevarila…čim sam počela pisati osjećala sam se bolje, lakše…slobodnije…To je postao moj kutak, moja tajna…Iako su svi u mojoj okolini znali da ja pišem blog očuvanje identiteta mi je bilo jako važno…i to je imalo dodatnu draž, to što nitko od njih nije mogao zaviriti u moj tajni svijet…Tako sam upoznala vas, stvorila svoj svijet…i nikoga izvana nisam puštala…
Nakon nekog vremena zapela sam u neku vrstu depresije…isto sam se htjela osloboditi toga pritiska pa sam otvorila onaj drugi…mračni blog…da se ispušem…Jer su mi se ta razmišljanja činila premračnim za ovaj blog…Pisala sam ga par mjeseci …kada sam osjećala potrebu…I tamo sam našla par poznanika i jednog posebnog prijatelja, koji mi je pružao utjehu…Nakon što je pritisak prestao i ja sam prestala pisati…Ponekada sam znala svratiti do njega…čitala stare postove, sa čuđenjem…Kao da to nisam bila ja…te rečenice napisane u žaru osjećaja gotovo da nisam prepoznavala…kao moj alterego…podsjetnik na neko drugo vrijeme…
Treći blog sam otvorila čisto iz fore…kao humorističan blog…za njega su znali i moji prijatelji i gotovo ga jedini komentirali…Na njemu sam ostavila par šaljivih postova i zatim ga napustila…
To je moja ispovijest o „virtualnom ja“….
Post je objavljen 13.03.2007. u 21:32 sati.