Marketing
Z@UwIj€k ŽiWo†€
Upravo ju prolazi osjećaj nepostojanost....nepostojanost za sebe i druge...sluša,a ne čuje...gleda ali ne vidi...Oko nje ništa ne postoji....Nitko ju ne razumije,nitko je nepoznaje...a nezna kako da to objasni...
Srce joj tuče ubrzano...u glavi čuje samo te ubrzane odkucaje koji ju dovode do ludila...do razmišljanja....Zašto ju nitko ne razumije..zašto nitko ne vidi da ona patim...zašto joj nitko ne može pomoć...Krug pitanja joj se vrti po glavi..a nitko na njih nema odgovora.
U sobu joj dolazi sestra...s njezinim onako glupim pitanjima koji ju još više paraju....Nešto u njoj traži da si nanese bol...upravo onakvu kakvu sad osjeća....
Uzima jaknu i izjuri iz kuće...trči po kiši ne gledajući ni u što ni u koga...trči prema mjestu u kojem je provodila svoje najteže trenutke..dane...
Sjedne na mokar,hladan pod...iz džepa izvadi žilet koji je čuvala za zadnji trenutak svog života...Prikuplja snagu da se po zadnji put pozdravi od života,zadnjeg uzdisaja....Ruke joj se tresu...mislima joj prolaze razni trenuci...razne osobe......
Uzima već mokar žilet i naglim pokretom pređe si po ruci...krv je počela teći...ona bol izlazila je iz nje...na licu joj se pružao mali znak sreće koju nije mogla zatajiti...Kroz nju je tekla cijela njezina prošlost...želja da ostavi svoj trag u ovom životu...na ovom mjestu....u ovoj boli...
U suzama i blagoj radosti,izvadila je strari papir koji čuva već godinu dana kako bi svojim roditeljima napisala razlog njezinog odlaska s ovog svijeta.......
Post je objavljen 13.03.2007. u 20:45 sati.