Danas sam, na putu sa posla doma, iz autobusa, vidio svog oca. Nakon puno vremena. Autobus je stajao na semaforu, pa sam ga mogao bolje promotriti. Mislim da on mene nije vidio.
Nekoliko puta sto je vidjen od raznih ljudi, koji su mi to ispricali, obucen je identicno. Neprikladno za setnju po centru grada u podne. U pomalo ofucano plavo, pomalo socijalno radno odijelo. Stare vec istrosene crne Nike tenisice. Crnu Nike jaknu koja mu je, dok smo jos zivjeli zajedno, godinama stajala u ormaru. Oronuo je, ne izgleda dobro. Mrsav je, jos i vise nego sto je bilo. Ogromne brcine je pustio jos duze, kao neki stari crnogorcina iz nekog crno-bijelog filma iz 60tih. Nos mi je crveniji nego ikad, kapilare ispucale, oci umorne... Mislim da je bio barem pripit, uostalom, kad nije... Nosio je ponovo, kao sto su ga i drugi vidjali, veliku vrecicu sa reklamom za Brodokomerc, punu tko zna cega. Izgleda kao prosjecni izgubljeni alkoholicar i klosar u gradu.
Nisam osjetio nista. Kao da tog covjeka prvi put u zivotu vidim. Cak ni ljutnju, cak ni mrznju. Za mene je negdje daleko, u proslosti. Davno sam se prestao zamarati s njime, a s time je nestala i ogorcenost i ljutnja.
Ali, s druge strane, nema ni truncice ljubavi, ni truncice zaljenja zbog toga sto je ocito propao, ni truncice topline ili bliskosti. Za mene je on samo jedan covjek u gomili, s tom razlikom sto mi je taj covjek priredio i priustio mnogo boli, ponizenja, tuge, neprospavanih noci i djelomicno od mene napravio ono sto jesam, njemu za inat. Netko tko prvo misli na druge, pa na sebe. Netko tko probleme rjesava, a ne bjezi od njih. Netko tko voli, mazi, ljubi i tepa. Netko tko ne zlostavlja, ne muci i ne ponizava druge.
Ja nemam oca. Bez obzira sto je covjek bioloski zasluzan za moj nastanak ziv i zdrav i zivi u mom gradu. Nemam ga i ne zelim nista od njega, znati nista u vezi njega ili o njemu. Jednog cu mu dana ugledati osmrtnicu u novinama, ako je netko bude stavio. Otici na sprovod, oprostiti se od njega, reci mu sve sto sam mu za zivota pokusavao reci, 1000 puta, ali nije zelio slusati. Mozda me onda poslusa.
Post je objavljen 13.03.2007. u 13:57 sati.