Svaki čovjek ima pravo da posumnja u svoju zadaću i da je, pokatkad, zanemari; jedino što ne smije učiniti je da je zaboravi. Tko ne sumnja u samog sebe, nedostojan je – jer slijepo vjeruje u svoju sposobnost i griješi zbog taštine. Blagoslovljen onaj koji proživljava trenutke dvojbe.
Svećenik je znao da je, od svih razornih oružja koja je čovjek bio kadar izumiti, najstrašnije – i najmoćnije – bila riječ. Bodeži i koplja ostavljali su trag krvi; strijele su bile vidljive iz daleka. Otrovi su mogli biti otkriveni. Ali riječ je uništavala ne ostavljajući tragove.
Nemamo mi više mladosti. Nestala je iza bora i propalih ideala.
Nije istina. Vi nikad niste ni imali ideala i zbog toga ste izgubili mladost.
Kako da učinimo nešto što je nemoguće?
Zanosom.
Post je objavljen 18.03.2007. u 10:00 sati.