Svako ljudsko biće u nekom trenutku života, zadesi nesreća; bilo to razaranje grada, smrt djeteta, nepravedna optužba, bolest koja nas doživotno onesposobi. U takvim trenucima, Bog nas izaziva da mu se odupremo i da odgovorimo na njegovo pitanje: Zašto si se tako grčevito uhvatio za jedan tako kratak i tako patnički život? Koji je smisao tvoje borbe?
Čovjek koji ne zna odgovoriti na to pitanje, pokori se i pomiri s usudom. Onaj drugi, koji je uvijek tražio smisao svog života, pomisli kako je Bog nepravedan i odluči izazvati vlastitu sudbinu. I tada Bog pošalje vatru s neba, jednu drugačiju vatru, ne onu koja ubija, već onu koja razara stare zidine i otvara pred svakim ljudskim bićem njegove istinske, prave mogućnosti. Kukavice nikada ne dopuštaju da im takva vatra zapali srce, žele jedino da se sve što prije ustali i vrati na staro, kako bi mogli nastaviti živjeti i razmišljati onako kako su navikli. Oni hrabri, međutim, spale sve satro i, čak i po cijenu velike duševne patnje, napuštaju sve, čak i Boga, i idu dalje. Hrabri su uvijeksvojeglavi. S Nebesa, Gospodin se smiješi od zadovoljstva, jer upravo to je ono što On želi: da svatko bude odgovoran za svoj vlastiti život. Konačno, svojoj je djeci dao najveći od darova: sposobnost da odabiru i sami odlučuju o svojim činima. Samo muškarci i žene sa svetim plamenom u srcu imaju hrabrosti da mu se usprotive. I samo ti poznaju put povratka k Njegovoj ljubavi, jer na kraju shvate da nesreća nije kazna, već izazov.
Post je objavljen 16.03.2007. u 09:58 sati.