Ajax i Cilit moji su najdraži....
Eh... Medo je danas bio izrazito dobre volje (o gle, pa već je utorak!), a dok ovo piše još je izrazitije dobre volje................!
Je li vam se ikad dogodilo da se ustanete u 5 i 45 ujutro, uživate u tušu, pozdravljate Sunce i idete na jebeni tjelesni? I onda dođete do Importannea, imate još 20 minuta do početka vježbi a vi zaključite kako je jutro prekrasno i da bi bila šteta potratiti ga u nekoj dvorani? E pa meni se sve to dogodilo jutros. Osjećao sam da sam potrebniji univerzumu tamo kraj Zdenca života nego u Martinovki. Pa sam stoga i otišao ispred HNK, sjeo, zatvorio oči i počeo proizvodit vitamin D. I neka cura je došla, sjela i radila to isto (znači najmanje dvoje nas je jutros zaključilo da nema smisla ići tamo gdje smo trebali...). Savršeno....
A sada slijedi upozorenje da sve ovo što prethodi i „nakonhodi“ upozorenju je rezultat udisanja previše sredstava za čišćenje... A uzmite u obzir i da je ponoća i deset. Stoga, nemam pojma što pišem...
Ali znam jedno. Banja je danas pala pod mojim nasrtajima. Doduše, nije bezuvjetno kapitulirala ali svejedno je pala! Jer ušavši danas u to đavolje leglo od stana u kojem živim, moradoh prvo anamo kud i knez ide pješke. U ćenifu. A tamo je većspomenutauprošlompostu crna supstanca na lavabou priređivala lu-aa party. „A, ne, nećeš, majku ti“, pomislih dok je gledah kako naziva razne streptokoke, salmonele, meningitise i sl. i pita ih jesu li slobodni i sposobni za jednu sočnu infekciju. I zato zgrabih lateksice, navukoh ih i dograbih Cilit Bang, onaj što smrdi gore od zmajevog šupka. Mislim da sam potrošio pola boce dok sam se uvjerio da će količina naprskanog Cilita biti dostatna da pobije sve živo i neživo na lavabou i kadi. Kamenac da ne spominjem. Mogo sam si kuću ozidat koliko ga je bilo! I tako stegnuh spužvu i vucijah je lijevo desno dok ne ogulih deset milimetara emajla s kade i jedno cenat i po porculana s lavaboa. U čitavom tom procesu nos mi je bio na dva i po amstrema (10 na minus desetu metara, ako koga zanima...) od jebenog rozog Cilita koji je od moje torture postao proljevasto zelenkast. Pa shodno tome i udahnuh znatnu količinu.
To me je malo ošamutilo, toliko da sam prešao na ribanje kuhinjskih površina. Nažalost, naše kuhinjske površine su toliko umusane da nikakav snagator tipa Musculo oli Proper ne pomažu. Pomaže samo jako abrazivno sredstvo kojim inače NASA skida naslage Mjesečeve prašine s modula... U nedostatku istoga, opet zgrabih svoju drogu, rozi Cilit, i napatih se dok ne izribah onaj izrazito dugački šank. U tim trenutcima vratiše se jedan cimer. I počeo sa zajebancijom. Ja, kako bih očuvao mir i spokoj u kući ovoj, odoh u Konzuma i potroših 104 kune. Znate na što??? WC papir, salvete, dezodorans, omekšivač za robu, neki stakloper, spužva, salama za večeru. Eto. Stotinu i četiri kune. Jedan Marulić i dvije jebene tune. Ne znam koliko je bilo kupusa, lipa, duhana i degenija, fakat ne znam...
I dođoh doma i ne radih ništa konkretno do maloprije (osim sređivanja sobe, što je odnijelo većinu vremena). Tada shvatih da bi mogao oprati jednu turu robe (ne ja, doduše, nego Pepica ali pustimo semantiku) pa stoga stavih Pepicu da melje. Dok ona mlješe, ja nazvah svoje, pa nazvah Raku koja je (opet) sjebala kompjuter:) Samljela mašina, objesih robu koja fenomenalno miriše po čokoladi i vaniliji, novom omekšivaču kojeg testiram. Za sada mi se čini super....
Nakon toga, vrag mi nije dao mira pa dograbih Ajax i oprah ona dva ekstremno velika i još ekstremnije prljava prozora u dnevnom boravku. Sada se kroz njih čak i nazire da vani postoji vrli novi svijet. Ostavio sam razmaknute zavjese tako da se moji cimeri ujutro mogu diviti ljepoti svjetla koja prolazi kroz čiste prozore. S tim završih prije deset minuta pa evo sjedoh napisati ovaj predivan post o tipičnom danu jednog još tipičnijeg studenta opće biologije. Biologa koji je danas desetkovao (što desetkovao, jedinkovao!) tone bakterija i virusa u svom habitatu u vražjoj Dubravi. Baš sam ponosan sam na sebe! A NE BISTE VJEROVALI, čak sam dobio i POHVALU (indirektnu, nažalost) od Vlada, najnormalnijeg od ove trojice stravičara. Rekoše on meni kako je „netko jako dobro očistio kupaonicu“. A ja, skroman kakav sam uvijek, samo rekoh „aha, bit će“. A mogao sam jednostavno reći „hvala, uistinu sam dobro očistio“. Ali ne, pustit ću ih da i dalje vjeruju u dobru vilu „Katicu“ koja dolazi u ponoća i očisti nam čitav stan. Hehehe....
Tako, okice mi se lagano sklapaju jer sam se umorio ovo popodne.... Helga, pročitah tvoj mail ali jednostavno nemam snage respondat. Ali imam te na pameti. I moram te pitat njeke stvari koje mi nijesu kjare baš, nješto u svezi onega... Ma prolegaj slova moja kad ti stignu, ovijeh dana... Idem nazvat još dragog svojega da mu zaprijetim da dođe sutra točno u osam na ekologiju, ne znam zašto ali mislim da će kasniti, uopće ne znam odakle mi ta pomisao.... Idem, ostajte mi veseli, obli i čili.... Pušek! NE, ustvari ne, samo Miškec dobiva pušek, vi svi ostali dobijete jedan veliki PUSEK!
P.S. Kuusoo mi začiniše petak i subotu tako dobro da uopće ne želim trošiti riječi na to, nek sve ostane u našim sjećanjima, tamo je najsigurnije... Al hvala ti, srećo, na svemu, vidimo se uskoro, ako Bog dragi da.....
P.P.S. Nakon što je svečano obećao da neće kasniti i "zamolio" me da ga probudim u 6 i deset danas, dragi me odjebo upravo nevjerojatnom brzinom. Igra igrice, naime. Pa tko je vidio uopće obraćati pažnju na veoma dobrog prijatelja dok igraš igrice, mislim stvarno, i ja svašta očekujem.... Dobro, vidit ćemo kad on bude napaljen, onda će mene "bolit glava"... Neka neka....
Post je objavljen 13.03.2007. u 00:40 sati.