Noćas sam sanjala nešto sasvim ludo. Da sam trudna. Razgovaram s bivšim dečkom. On želi da se vjenčamo. Znam da naša okolina to očekuje, ali prekinuli smo, kud bi došli da se vjenčamo... Onda razmislim o svemu tome i zaključim da ipak ima nade za nas, da ga još volim.
Ovo dobijete kad u kratko vrijeme posjetite Dane mode, ljepote i vjenčanja, sa svojom mamom (!) raspravljate o bivšem (niječući da vam se sviđao) i još pored toga svakodnevno pratite njemačke sapunice.
Kako god da bilo, nekad sam mislila da me neplanirana trudnoća (iako smatram da mi se to ne bi dogodilo, jer takve se stvari ne dogode samo tako) ne bi potaknula ni u ludilu na brak jer mi se to nije činilo kao dovoljno dobar razlog. S vremenom sam shvatila da je to prilično sebičan stav jer dijete treba i svog oca. A ako vam se dijete "dogodilo" s dečkom s kojim baš i ne možete zamisliti svoju budućnost, što uopće radite s tim tipom? Jao, kakve su to priče... Sva sreća da se radilo samo o snu.
Uglavnom, bila sam na Danima mode, ljepote i vjenčanja. Osjetite li ikada potrebu da odete tamo, a ne otvarate solarij, frizerski salon i niste opsjednuti lakom za nokte, nemojte. Osobito ne ako vama ili nekom vašem predstoji vjenčanje. Novac bačen u vjetar.
Otklanjajući i posljednje tragove srama, moram priznati da smo frendica i ja išle tamo upravo radi onog zadnjeg, Dana vjenčanja. Kažu da curice još od malena sanjaju o svom vjenčanju. Kao curica nisam baš o tome sanjala, ali danas imam prilično dobru predodžbu. Kad bolje razmislim, svadbe su stvarno izvanredna zbivanja: sve se vrti oko lijepih haljina, cvijeća i kolača. I darova. Kao jedna velika rođendanska proslava.
Već smo smislile da ćemo, ukoliko naletimo na nekog poznatog, obrazložiti da nam treba inspiracija za organizaciju iduće godišnjice mature. Na kraju se ispostavilo da se radi i o Danima mode i ljepote pa nam nije trebao taj alibi. A i nije bilo baš puno posjetitelja tako da smo samo dvoje poznatih ljudi uspjele susresti.
Negdje između Dana vjenčanja i noćne more o mojoj trudnoći otkrila sam nešto istovremeno zabrinjavajuće i utješno: jedna od mojih boljih prijateljica ima sasvim drugi pogled na svijet u usporedbi sa mnom. Zabrinjavajuće jer mi je teško poštivati njeno mišljenje, kao što mi je teško obrazlagati vlastito. Ipak, dijelom je i utješno jer nam se nikad neće svidjeti isti tip: za nju bi noćna mora bio onaj koji se s 25 godina još uvijek čuva za brak ("luzer"), odlazi na prosvjede boraca za prava životinja ili voli narodne nošnje dovoljno da bi se u tome ženio... Sve što je meni kul. Da mi je znati zašto se onda sa mnom druži? Zaista, zašto?
Post je objavljen 12.03.2007. u 23:11 sati.