svirala je world hold on...čula se odnekud...valjda je u blizini bia kafić...svijetla su bila prejaka. tako su mi smetala, tako san tila da ih neko ugasi. nemoguće. ali iz iskustva sam znala da se i nemoguće stvari mogu dogodit. nisam vjerovala u to, ali neke su se stvari prominile. Još uvijek vjerujem da je dosta nama nemogućih stvari moguće. lakše je vjerovat da je nešto nemoguće nego se potrudit i omogućit to.
ne znam ko se potrudio, ali i nemoguće je postalo moguće. i sad svaki put kad se čujem tu pismu sitin se jakih svjetala koja su mi probijala glavu koja mi je ionako pulsirala od boli. još se sjećam i kuće i auta i puteljka kraj kuće. vjerujem da je i par stabala bilo tu negdje. nisam sigurna. samo znam da sam šetala cementiranim putem spotičući se o vlastite noge. ravnoteža mi nije bila jača strana. ne znam jesam li bila sama. vjerojatno nisam, ali ne sjećam se da je iko oko mene govorio. troje ljudi je još bilo tu mislim. ne znam njihove identitet. zapravno znam. znam identitet njih dvoje. treću osobu ne znam. i dok sam šetala tim putem ne znajući svoju destinaciju čula sam tu pjesmu. da li je ona bila plod moje mašte, mog halucinantnog (upravo sam izmislila ovu riječ) uma ili se stvarno čula, nikad nisam otkrila. oni oko mene se nisu odavali, nisu rekli ništa o pjesmi, nisam ni sigurna jesu li se značajno pogledali. ja sam samo rekla da mi je ta pjesma dobra, a oni su nastavili šutjeti. i ja sam im se pridružila u šutnji. riječi mi nisu bile važne. vjerovali ili ne, nisu. a ona svjetla su bila tako jaka. blještala su i svojom svjetlosti pokušala zasjeniti sjaj mjeseca. nisu uspjela. mjesec je ipak najviše sjajio. da imam sad malo poetičnog duha napisala bi da je mjesec sjao u svom punom sjaju i srebrnom svjetlošću obasjavao vlažnu travu na kojoj smo sjedili. ne. neću. prejadno. i nisam sjedila na travi. hodala sam. po betoniranom puteljku. prolazila sam kraj kuće kraj koje je bio parkiran auto. troje ljudi je prolazilo kraj mene u tišini. u torbici mi je vibrirao mobitel, noćne svjetiljke su užasno jako svjetlile, a u daljini se čula world hold on.
Post je objavljen 12.03.2007. u 23:18 sati.