Dragi "župljani", sve vas srdačno pozdravljam! Moja trenutačna "šutnja" ne znači da sam vas zaboravio. Žao mi je što zbog prezauzetosti (ovo je ujedno odgovor Prvom hrvatskom blogu na njegovu zabrinutost) ne mogu s vama komunicirati, odgovarati na vaše upite i komentare. Zato vas molim za strpljenje - do nedjelje! Nadam se ipak da ću u međuvremenu uloviti barem sat vremena za jedan post odnosno za nadoknadu "župničkih obveza". Zasad zahvaljujem Drini na izvrsnom prilogu p. Luke Rađe. Ne samo što je sjajna dopuna teme o kojoj sam pisao, nego je tekst toliko topao, dobar i lijep da ga smatram vrijednim ponoviti, tj. objaviti ovdje gdje će biti svima dostupniji. Do sljedećeg priloga budite mi dobri i kreativni - dobro vam ide, samo naprijed! Na sve vas mislim i za sve vas molim.
Želim vam Božji blogoslov & mir i dobro!
"...Sva dostignuća muškarac je uspio ostvariti kad je gledao u beskonačnost kroz žensku dušu, kroz taj kristalni medij u kojem se ogledaju veliki konkretni ideali. Zato je žena kadra pokrenuti muškarca da traga za savršenstvom i vječnošću. Njeno vječno ženstvo ga trajno uzdiže. Radi se o onoj težnji za savršenstvom koje počinje živjeti u srcu muškarca u času kada u bestežinskom hodu pored njega prođe Eva. Ako djela koja su stvorili pjesnici, slikari, zakonodavci prinesemo svjetlu, ugledat ćemo na njima vodotisak sa konturama neke dame u prolazu. Muškarac sve što stvori – stavlja pred ženu, sa strepnjom očekujući njen sud o svemu. Zato se kaže da muškarci upravljaju svijetom, ali žene njihovim srcima.
Tek žena sa svojom zahtjevnošću pred idealnim muškarcem – muškarca potiče na inventivnost, iskorak iz banalnosti. Podiže ga na novu duhovno-moralnu razinu. Ona traga za boljim mogućnostima bivovanja. Zato je ona najbolji pedagog, u povijesti postiže više nego ikakav političar. Ne zadovoljava se prosječnim muškarcem, već od njega očekuje nesvakidašnje kvalitete. To je ono što je Dante doživio: tri četiri geste od Fiorentinke Beatrice, jedan njen osmijeh, uz ljubazni pozdrav – za njega je bio početak novih vremena. Čitav njegov daljnji put bio je obilježen osmjehom te žene donne della salute.
Ženi je potrebno da se za muškarca brine, a muškarac je potreban predanja ženi. Žena pokušava raspolagati muškarcem, vezati ga uz sebe kako bi imala nekoga za sebe da za njega živi, te tako ispuni svoju prirodnu potrebu da bude gnijezdo iz kojega mogu “polijetati” ljudi, ili da bude zemlja koja drži korijene stabla: srce koje iznutra posve razumije muškarca.
Žena muškarca može stabilizirati, ali i potresti. Ona ga “vidi” iznutra i zato se kraj nje osjeća nesiguran, raskrinkan, iznesen na vidjelo, u nemoći da se skrije i zaštiti. On treba ženu, ali je se i boji. Zato pokušava ili zavladati njome na bilo koji način, ili joj se “papučarski” podložiti. Izlaz iz te razdvojenosti je ljubav.
Svaki muškarac raste i dozrijeva pod pogledom žene i svaka žena cvjeta do svoga punog identiteta pod pogledom muškarca.
U ovom dijalektičnom odnosu razvijaju se darovi nježnosti i skrbi bez kojih ljudski život zakržlja ili se njima bogati. Putovi ove integracije su olujni i dramatični kao malo koja druga čovjekova pustolovina.
Jedno drugom pomoć su na putu k Bogu. U međusobnoj ljubavi muškarca i žene - Bog im se otkriva kao ljubav. Preko muškarca ženi kao jakost, preko žene muškarcu kao nježnost. Stoga se i kaže da nam se Bog daruje u drugoj polovici nas samih. No ipak, mora se priznati - kad Bog želi učiniti velike stvari on izabire muškarca, a kad želi učiniti nemoguće izabire ženu."
p. Luka Rađa
http://www.skac.hr/dopisivanja/vjecno_zensko_i_besmrtno_musko.htm
Post je objavljen 12.03.2007. u 22:44 sati.