Oči otvaram,budim se
U zoru
Njenoj ljepoti divim se
Krenem ka moru
Miris soli
U zraku je
Plava svjetlost
Zove me
U daljini plava vila
Osmjeh njen me zanese
Snježna širim krila
Vihor me ka njoj ponese
Ona na obali beskrajnog mora
Ja na obroncima usnulih gora
Niz liticu se vinem
Kraj nje zadivljen sletim
Usne poljubim
Nježno je zagrlim
A ona,kao tmurne sjene
Zauvjek
Iz zagrljaja mi nestane,isčezne
Sada...
Samo daljina
I lagani val
koji nježno kupa
Sutonom obasjan žal
Podsjeća me
Budi uspomene...
Post je objavljen 12.03.2007. u 21:44 sati.