Veliki broj novinskih tekstova u posljednje vrijeme govori o vehabijama u Bosni i njihovim zahtjevima za sljedbeništvom. Nekoliko je faktora koji su bitni u cijeloj toj priči.
Ono što prvo upada u oči je njihova vanjština. Trofrtaljke, duga brada, kapica... Kruže priče koje su, kako stvari stoje, istinite kako im ta njihova vanjština donosi nemala novčana primanja. Pokrivanje njihovih žena se također plaća. To je i odlučujući faktor zašto domaći probisvjeti ulaze u taj svijet.
Drugo što je jako bitno je da svojim ponašanjem privlače pažnju javnosti iako će se zakleti kako im to nije cilj. Slučaj Jusufa Barčića o kojem se mnogo piše i govori to i potvrđuje.
Nije, na kraju krajeva, njihovo ispunjavanje vjerskih obaveza to što je u cijeloj priči problem - to je njihovo poštovanje domaćih zakona. Saobraćajnih prije svega. Isti Barčić je prije godinu dana umalo prouzrokovao saobraćajnu nesreću u kojoj bih sa svoje dvije tetke i majkom izgubio život. O čemu se radi? Izlazeći na put sa pravom prvenstva prolaza nije obraćao pažnju na druge učesnike u saobraćaju (što nikad i ne čini, obrazlažući to svoje ponašanje izjavom kako za njega važe samo božiji zakoni) pa se našao na mojoj kolovoznoj traci. Srećom, na mjestu te njegove diverzije postojalo je proširenje koje mi je poslužilo kao treća traka.
Druga priča je vezana za njegovo neplaćanje računa majstoru koji mu je ofarbao auto i obrazloženje kako će majstoru Bog platiti.
Nepoštivanje drugih ljudi, neuklapanje u sredinu u kojoj žive, remećenje sklada u međuljudskim odnosima je priličan grijeh, no, to je za njih izgleda pa nus-pojava za propagiranje religijskih ubjeđenja.
Treba istaći, ponovno, kako među njima nema čestitih ljudi, koji su vrijedni poštovanja sad i prije njihove odluke o prakticiranju vjere na drugačiji način.
Post je objavljen 12.03.2007. u 21:04 sati.