Sanjam...........
Plutam na vodi.
Na vodi u velikom jezeru.
Oko mene strašan smrad.
Zaudara na govna, govna očaja,
Tuge, žalosti, jecanja, plača.......
Odjednom počinjem se gušiti.
Voda mi ulazi u usta, nos, pluča...
Pokušavam pozvati upomoć,
Ali nemogu. Usta su mi puna one
Odvratne vode.
Pokušavam pružiti ruke pema površini, ali nemogo se ni pomaknuti.
Barem da podignemglavu , da dođem do zraka.
Ali kao da me neka sila vuče.
Sila koja je jača od moje volje i snage! Sila koja
Me proždire iznutra!
Odjednom sve stane.
Sve utihne.
Voda se umiri, j asam se umirila.
Smao se mogla ćut i osjetit jeziva tišina.
Ona koja budi znatiželju u tebi , da što će se svakog trenutka desiti.
Ali ništa se ne dešava.....
Tek sad osjećam da sam potonula. Ja sam na dnu. Ležim
Ma dnu očaja i trunemiznutra.
Nema nikog da me spasi jer za mene spasa više nema.
Budim se. Uviđam da je to samo san.
San koji je stvarnost......
Post je objavljen 12.03.2007. u 20:38 sati.