Pregled posta

grad zamrznut u vremenu

Jučer sam, ponesen inspiracijom, napisao nadahnut post. Izabrao sam kategoriju, zacrnio tekst i dao naredbu copy za svaki slučaj i objavio napisano. No, zbog nekih, meni nepoznatih razloga, tekst ne samo da nije objavljen, nego ni naredba paste nije funkcionirala. Sve u što sam uložio oko sat vremena, nestalo je. Izgubljeno kao u nekoj crvotočini. Možda je objavljeno u paralelnom blog svijetu, ali, kakva mi korist od toga.
I, eto, danas nakon napornog radnog dana, dolazim doma, ispunjavam obećanje dano najdražoj da ću joj skuhati paštu ala putanesca i zelenu salatu, sjedam opet za svoj radni stol i pokušavam se sjetiti svega što sam jučer poželio reći.
Barem je pašta uspjela od prve.

Povjest i arheologija su dvije moje mračne sklonosti. O njima ne pričam javno, jer do sada nisam naišao na puno zainteresiranih sugovornika, barem ne onih moje dobi. Ne smeta me to odviše. Uživam u istraživanju, sam.



Zamislite grad zarobljen u vremenu, grad koji su u 6. stoljeću prije Krista osnovali Osci, glavni trg okružen hramovima koji je bio središte društvenog života, ulice, trgovine, ribarnice, javna kupališta, mlinovi u kojima se mljelo žito za pečenje kruha i sve to na obali Sredozemnog mora, u podnožju vulkana. Bogati Rimljani tog vremena gradili su u njemu raskošne kuće za odmor.
79. godine nakon Krista dogodila se tragedija nesagledivih razmjera koja je zauvijek okamenila ljude, njihov način života, ulice. Vrijeme je stalo ispod mora vrele lave, blata i kamenja.
Zahvaljujući prirodnim silama odlazak u grad je poput ulaska u vremeplov. Sve je tamo upravo onakvo kakvo je bilo prije dvije tisuće godina. Na ulicama su te godine ostali tragovi predizborne utrke za lokalne izbore, promoviralo se ideje i kandidate oslikavanjem vanjskih dijelova arhitektonskih elemenata. Premda se participiranje u vlasti nije plaćalo, ono je bila svojevrsna čast, pa su izbori koji su se održavali svake godine shvaćani vrlo ozbiljno. Žene, robovi i djeca nisu imali pravo glasa, niti su mogli biti birani. Bila je to izvorna demokracija. Onakva kakvu bi danas osuđivali, ali i onakva na kojoj je izrasla ova današnja.
Ulaskom u unutrašnjost kuća, moguće je vidjeti jedan poseban način ukrašavanja interijera; zidovi su bili oslikani jednom zahtjevnom tempera-tehnikom, a prikazi su išli od arhitektonskih elemenata poput stupova, ornamenata, vijenaca do prikaza krajolika, likova, prizora iz svakodnevnog života. Boje su bile žive i raskošne, potpuno suprotne od one bijele u kakvoj zamišljamo antički svijet.
Povjesna je činjenica da je Vezuv eruptirao 24. kolovoza 79. godine. Stanovnici Pompeja su bili apsolutno nepripremljeni na ono što im se dogodilo.

Kad sam prije nekoliko dana, svratio u malu knjižnicu u susjedstvu, kako to već uobičajeno činim jednom tjedno već godinama, pažnju mi je privukla mala knjiga džepnog formata čije su korice bile ukrašene mračnom lavljom glavom. Naslov je naprosto pozivao da ju otvorim. Pompeji by Robert Harris. Nemalo sam se iznenadio pročitavši kratak sažetak.

"Na obali Sredozemnog mora najbogatiji građani Rimskog carstva odmaraju se u svojim vilama i uživaju u posljednjim ljetnim danima. Ali prekrasno vrijeme skriva crnu kob koja ih čeka, a zabrinut je samo jedan čovjek, mladi inžinjer Marko Atilije, upravitelj golemog akvadukta Augustova vodovoda. Atilije radi popravka kvara organizira ekspediciju u Pompeje, ali se pokaže da je to korumpiran i nasilan grad u kojem djeluju moćne sile, prirodne i one druge, koje prijete da ga unište. "

Izdvojio sam nekoliko desetaka kuna koliko je knjiga koštala i požurio otkriti detalje morbidne priče o tragediji jednog grada zahvaljujući kojoj je očuvan do danas. Listovi su, premda se radi o papiru slabe kvalitete, mirisali na uzbudljivo štivo.

"U blizini kuće držali su razne ribe, koje su mnogo koštale, ali najskuplje Ampilijatovo vodeno blago , zadrhtao je pri pomisli koliko je za njih platio, iako čak nije osobito volio ribu, bili su barbuni, osjetljivi i brkati, poznati po tome da ih je teško uzgajati, od svijetloružičastih do narančastih. A, upravo je njih rob ubio, iz zlobe ili zbog nesposobnosti, to Ampilijat nije znao niti je za to mario, ali eno ih ondje, okupljenih u smtri kao što su bile u životu, šareni sag što pluta na površini jezerca. Otkrili su ih rano tog poslijepodneva. Bilo je još nekoliko živih kad je Ampilijat došao, ali su uginuli na njegove oči, okrećući se poput listova u dubini i dižući se da se pridruže ostalima. Svi su bili otrovani. Prema sadašnjim cijenama za svakog bi dobio šest tisuća, svaka je riba vrijedila pet puta više nego bijedni rob koji se trebao brinuti za njih. Ampilijat je odmah izrekao kaznu: - bacite ga jeguljama.
Rob je vrištao dok su ga vulki i gurkali prema rubu jezerca. Vikao je da on nije kriv. Nije stvar u hrani, nego u vodi. Neka pozovu upravitelja vodovoda.
Ampilijat je stisnuo oči da ih zaštiti od bljeska vode. Podigao je ruku kao car, stisnute šake , palca usporednog s tlom. Osjećao se moćnim poput Boga, ali ga je ispunjavala i sebična ljudska radoznalost. Na trenutak je čekao, uživajući u tom osjećaju, a onda naglo okrene zapešće i podigne palac.
Jegulje su imale vlastiti odjeljak, udaljen od ostalih ribnjaka. Bile su to murine, poznate po nasilnosti, tijela dugog kao čovjekovo i jednako širokih, plosnatih glava, širokih ralja i zuba oštrih poput britve. Ribogojilište je bilo staro sto pedeset godina i nitko nije znao koliko ih ima u labirintu tunela i sjenovitim područjima na dnu jezerca. Starije su jegulje bile čudovišta..."

Već nekoliko večeri za redom uz čaj od listova roibosa i potopljene osušene plodove brusnica, čitam upravo ovu knjigu. Robert Harris uspio je napisati knjigu iz koje je moguće saznati malo poznate činjenice o vulkanologiji. Autor na specifičan način koristi rimsko računanje vremena u kojem je dan bio podijeljen na dvanaest sati, a noć na osam straža. Dani u tjednu zvali su se Mjesec, Mars, Merkur, Jupiter, Venera, Saturn i Sunce.
Navodno će se istoimeni film pojaviti negdje u 2008. godini, a budžet iznosi 150 milijuna dolara. Dovoljno je samo spomenuti ime Romana Polanskog. Za one kojima se neće dati čitati knjigu.

Aries



Post je objavljen 12.03.2007. u 19:15 sati.