Sjedim u prašnjavoj učionici.Neonska svijetla pilje mi u oči, dok po tko zna koji put pokušavam nacrtati layout.Vani je mirno,sunce je već zašlo a lagani vjetrić pirka dok se ja pokušavam sjetiti najbližih dobavljača smokava kod Karlovca.Osjećam se izgubljeno.50 prstiju tipka po tipkovnici, odzvanja mi u glavi.Želim pobjeći, ali znam da me namrgođena banda čeka ispred razredih vrata.Nemogu nikuda.Sve je uzaludno.Vjetrić je ponovno pirknuo cijela ponuda na engleskom mi je netočna.Razmišljam o tome da se bacim kroz prozor, ali radnici me čudno gledaju.Ma neću.Dobila sam komad iz ispravka.Koja sam ja budala kaže kolegica pored mene.Rekoh joj znam,znam da sam budala.Vlaga probija kroz zidove ja nikako da saznam za koju životnu dob prodajem smokve.Piški mi se .Nema veze,čekaju me moram da pođem
Post je objavljen 12.03.2007. u 17:50 sati.