Marketing
Grieving raveneyes falls deep with the Sunrise...
Oštri trnovi crnih ruža probijali su mi kožu.Uzdahnula sam i gledala kako kapljice krvi puze po laticama mog cvijeća.Ono je venulo...Nekada crvene, pune latice sada su se pretvarale u suhu trulež.Pogledala sam svoj vrt.Umirao je...Voda više nije bila biserna i prozirna.Izgledala je kao crna, gusta čipka koja je gušila tamno-ljubičaste orhideje.Mračno nebo je bacalo svoje uplakane sjene na moju utjehu, tamneći je i čineći tužnijom i hladnijom.Plakala sam zajedno s njim, ispuštajući uspavanu ružu na travu koja se povlačila natrag u mokru, trulu zemlju.Bila sam izgubljena.Moj raj, moje sklonište od okrutnog svijeta je nestajalo...Moja svjetlost, toplina...Samo sam tu bila zaštićena od pakosti.A sada me i to napušta i ostavlja ovdje...Samu i izgubljenu u hladnoj, mračnoj pustinji.Pogledala sam u nebo, nadajući se da ću ugledati osmijeh anđela.Nema ih...Bekrajnost je prazna i tamna.Ubila je i zadnjeg čuvara nježnosti.Suze su mi maglile pogled, dok me otrovna kiša utapala...Nestajem, gubim se u vječnom mraku i praznini, zauvijek sama...Moj me raj napustio...
Post je objavljen 12.03.2007. u 16:57 sati.