Još jedna moja weard pjesma...ma više kao neke moje misli...
Ima li što drugo osim ovog svijeta,koji je usamljen,bolan,otrovan,okrutan,ubojit...Postoji li neko mještasce koje je prekrasno,sretno,zabavno,bezbrižno...postoji li?Utapam se,hladna,otrovna voda obuzima moje ispucale usnice,grize,prekriva moje riječi.Prekriva sve ono što sam ikad izrekla,sve ono čime sam možda povrijedila,ugrozila,unakazila,usrećila,obradovala nekoga,a kako bi sretna bila kad bi znala da sam nešto od toga i učinila.No mislim da nisam jer nikada nisam imala nekoga.Nekoga tko bi me ozbiljno shvatio.Nitko nije htio čuti moje riječi, kad sam pokušala nekako dati do znanja:"Hey,pa i ja sam samo čovjek, daj me pogledaj, i ja sam stvarna!"Nitko to nije shvatio ozbiljno.Ponekad sam i nekoga i piknula u srcu, ali moje riječi nisu bile dovoljno jake da izdršale,probole,raskrvalile i doprijele do tog srca.Pa je moje srce od , tolike boli, patnje i pokušavanja puknulo i ne zacjeljuje jer lijek ne mogu naći...
Post je objavljen 12.03.2007. u 16:28 sati.