Iako sam tekst na ovu temu htio napisati još u počecima rada ovog bloga, to nisam učinio jer nisam posjedovao relevantne činjenice vezane za izgradnju trase autoceste kroz Vrgorsku krajinu. Prošlih nekoliko tjedana krenuo sam u istraživanje i došao do dosta zanimljivih informacija koje ovdje mislim prezentirati u podužem postu.
Priča o mome zanimanju za problematiku trasiranja autoceste započinje još 2005. godine kada sam bio na prvoj godini fakulteta. Tada su u blizinu Vrgorca počeli dolaziti prvi građevinski strojevi koji su u kratko vrijeme srušili velike količine drveća i probili trasu duž planine Rilić. Nekoliko mjeseci poslije svi su ti strojevi odjednom nestali, i nikome u Vrgorcu nije bilo jasno što se njima dogodilo. Istovremeno s tim na brdo Radović stigao je jedan bager koji je poviše bivšeg rudnika Pakline raščišćavao teren i obarao drveće. Ta činjenica je još više unosila pomutnju među narod, budući da nitko nije znao što taj bager radi na Radoviću, koji nema veze sa planiranom trasom autoceste. Nedugo zatim u gradu se počelo šuškati da je trasa autoceste, koja je trebala proći planinom Rilić, tj. od čvora Ravče, preko područja iznad Kokorića, Kutca, Draževitića, Staševice i dalje prema jugu, pomaknuta prema Vrgorcu i da bi sada trebala ići Buninom, preko Radovića, na Ajdanovac, a odatle prema Velikom Prologu i Dusini i dalje na jug. Tada mi ništa nije bilo jasno, a pravih informacija od gradskih vlasti nisam mogao dobiti budući da njima stranica vrgorac.hr služi samo za ukras, a nikakvih obavijesti o nekakvoj promjeni trase nisam mogao vidjeti na oglasnoj ploči i vratima općine, niti imao pojma koga bi mogao pitati što se događa. Krajem listopada prošle godine saznao sam da je moguće u općini dobiti na uvid studiju utjecaja na okoliš (kako ćemo dalje u tekstu vidjeti, varijante 1) planirane trase autoceste i prijedlog prostornog uređenja Grada Vrgorca. Budući da me kao građanina ovog grada uvijek zanima kako se vodi grad u kojem planiram živjeti cijeli svoj život, odmah sam odjurio u Općinu.
Tamo je uz stotine stranica teksta, u studiji utjecaja na okoliš i prijedlogu prostornog plana, bilo priloženo desetak i više geografskih tematskih karata, a na svakoj od njih trasa autoceste je išla Rilićem. Tu sam informaciju prenio nekim mojim poznanicima i rodbini koji su me uvjeravali da to nije točno, te da je trasa autoceste promijenjena i da su geografske karte koje sam vidio netočne! U prilog tome, uvjeravali su me da je građanima Grada Vrgorca koji posjeduju zemljišne parcele na promijenjenoj trasi autoceste ili isplaćena odšteta ili je isplata u postupku. Istina to je bio snažan dokaz da nisam u pravu, ali ja nisam mogao vjerovati da bi u službenom dokumentu kao što je studija utjecaja na okoliš i prijedlog prostornog plana bile upisane krive informacije. No ono što ću ja tek naknadno saznati, jest bila činjenica da je 7. travnja 2006. godine preko cijele treće stranice Slobodne Dalmacije objavljen oglas Hrvatskih autocesta u kojem je uspoređena isplativost obiju varijanti trase autoceste koje su nazvane crvenom (prva) i plavom (druga) varijantom, a bila je priložena i geografska karta. Tekst je trebao umiriti vrgorsko građanstvo i objasniti zašto je varijanta 2 puno povoljnija i bolja od varijante 1.
Crvena je varijanta trebala ići od čvora Ravča, planinom Rilić iznad Kokorića, Draževitića, preko Staševice, Spilica do čvora Ploče 2, dok Plava ide od Ravče preko Bunine između Kokorića i Koteza preko Pakline na Ajdanovac, ispod Velikog Prologa, iznad Dusine prema Malom Prologu te opet do čvora Ploče 2. Obje varijante prolaze izuzetno osjetljivim hidrogeološkim područjem pa zahtijevaju zatvoreni sustav odvodnje oborinskih voda. Staru varijantu bi bilo teže uzdržavati (opasnost od poledice na Riliću) a to bi bilo i skuplje. Hrvatske autoceste tu pišu kako nijedna autocesta ne zadire u kvalitetne poljoprivredne površine polja ili zaštićene šumske površine. Po njima bi nova (plava) varijanta dopuštala lakši pristup okolnih naselja na autocestu, a novu je varijantu puno lakše graditi jer dopušta etapnu izgradnju, te je izgradnja samim time brža i jeftinija. Prva (crvena) varijanta bi imala problem deponiranja viška materijala, a zahvati u prirodni krajobraz bi u drugoj varijanti bili puno manji, čime bi i troškovi bili manji. Plava trasa bi od crvene imala 5421,7m kraću duljinu tunela, čime bi se puno lakše i jeftinije uzdržavala, dok bi crvena varijanta imala 1005 metara kraću duljinu vijadukata, a maksimalne visine stupova u Kokorićima na vijaduktu Pervani (crvena varijanta) sa 90 m, smanjene su na vijaduktu Kokorići (plava varijanta) na 30 m.
Plava trasa je u odnosu na naselja položena iznad 50 do 150 m pa vjerojatno neće biti potrebni veći zahvati zaštite od buke. No tu je bio jedan, po prema HAC-u malen, ali za mene veliki izuzetak, a to je dio trase u dužini od 2 km ispod Velikog Prologa „…koja je usklađena s predstavnicima mjesnih kotara gdje će zaštitu trebati detaljno sagledati, ali samo djelomično na dijelovima trase koji nisu u usjecima.“ I što je za HAC najvažnije, druga varijanta autoceste je oko 340 milijuna kuna jeftinija od prve trase.
Sredinom svibnja 2006. u Pločama je održana prezentacija obiju varijanti na kojoj su prisustvovali pločanski gradonačelnik Ante Karamatić i Mato Crnjak, predsjednik Uprave Hrvatskih Autocesta, koji je i vodio prezentaciju. Crnjak je iznio gore nabrojane činjenice a komentirajući prosvjede mještana u Pojezerju, iznenađenih promjenom trase autoceste koja je njima rađena iza leđa, izjavio je slijedeće:
„Prosvjedi mještana u Pojezerju nisu ništa novo, uvijek se to događa kada se gradi nešto novo. Do sada je na trasi od Zagreba do Splita bilo 50-ak sličnih incidenata i mi smo ih uspješno riješili. Ukoliko su nečiji privatni interesi povrijeđeni, za to postoji sud, a mi smo uvijek plaćali više od stvarne vrijednosti zemljišta.“
Cijenjeni bi gospodin morao znati da se narod možda i ne bi bunio da mu je na vrijeme održana prezentacija i objašnjene sve činjenice zbog kojih je stara trasa zamijenjena novom. Također bi morao znati, da se narod ne buni zbog novca, nego zato što zna da autocesta nije igračka za jedan dan, nego strano tijelo u netaknutom okolišu koje će tu biti stotinu godina, a sad se od njih traži da se jednostavno prilagode jer to tako mora biti, a još im se radi iza leđa mijenjanjem trase bez da ih se na vrijeme obavijesti ili ne daj Bože nešto pita. Ljudi se osjećaju bespomoćni jer vide da im nije dopušteno sudjelovati u odluci koja će bitno utjecati na njihove živote. Iz istog su se razloga bunili i stanovnici Velikog Prologa koji su zaustavili strojeve koji su obavljali istražne radnje. Ta se prezentacija održana u Pločama, vezano za izgradnju, Pločana vrlo malo tiče. Autocesta će bilo kojom varijantom doći do Ploča. Slična se prezentacija trebala održati u Vrgorcu i u svakom selu koje je izravno pod „udarom“ nove varijante, počevši od Koteza, Velikog Prologa, Dusine, cijelog Pojezerja itd. Sve ovo samo dokazuje da se iz Zagreba ne vidi daleko, pa gospoda koja odlučuju, normalan građanski neposluh i bunt stanovništva smatraju manjim incidentom, ljudske sudbine ih ne zanimaju, nego samo profit, nažalost tako je u današnjoj Hrvatskoj.
Što se tiče vrgorskih političara, oni su po tom, kao i svakom drugom, pitanju podijeljeni. Vrgorski HDZ, koji je na vlasti podupire novu trasu jer smatra da će koristiti novoj poduzetničkoj zoni koja je u izgradnji, dok SDP je protiv jer smatra kako će direktan prolaz autoceste kroz najnaseljeniji dio grada, štetiti poljoprivredi i izvorima pitke vode. Dok se oni tako svađaju, nitko se nije sjetio na nekakvoj prezentaciji objasniti narodu što mu jedna i druga varijanta daju ili oduzimaju
Ja bih imao nekoliko pitanja za gospodu koja odlučuju o trasi:
1. Ako je istina da su se dvije trase uspoređivale i da je izabrana ova druga kao bolja, zbog čega je uništen i devastiran okoliš na planini Rilić kuda je trebala ići prva trasa? Dali odgovor proizlazi iz pitanja, tj. da se prva trasa počela graditi, ali se od nje odustalo, dotad potrošen novac je bačen u vjetar, a za devastiran okoliš nitko neće odgovarati. Kakva li se to naknadna pamet dogodila u ljudi koji odlučuju da su počeli graditi varijantu 2, a napustiti varijantu 1? Dali se to moglo izbjeći pravilnim odlučivanjem prije početka bilo kakve izgradnje kako bi se izbjegla devastacija okoliša na planini Rilić?
2. Zašto je narod morao saznati za promjenu trase tek kad su se pojavili radnici?
3. Kako se planira urediti odvodnja rijeke Bunine koja svake zime poplavi, među ostalim, i područje u kojem će biti temelji nosača vijadukta Kokorići?
4. Zašto se uopće vijadukt koji će proći Buninom nedaleko sela Kotezi zove Kokorići?
5. Kada vlast Grada Vrgorca misli održati prezentaciju usporedbe varijante trase autoceste Ravča – Ploče, i dokle misli šutiti o ovom?
6. Kad i kako se misli sanirati i urediti odlagalište otpada na Ajdanovcu kuda će autocesta proći?
7. Kako će reagirati Županija Splitsko-Dalmatinska, a što je za mene puno važnije, vlast Grada Vrgorca, na zahtjeve Zapadno-Hercegovačke županije da se na području Kozičkih Poljica, ili nešto sjevernije prema Imotskoj krajini, izgradi još jedna spojna cesta od granice do čvora na autocesti?
Da se razumijemo, ja nisam ni za ni protiv nijedne varijante, ali želim transparentnost u odlučivanju svih zainteresiranih strana, a ne da se sve svodi na rekla-kazala, te da se Vrgorčane dovede pred gotov čin u odluci koja će, iskreno govoreći, utjecati na njihova daljnji život i rad. Ja želim znati zašto bi meni, kao stanovniku Vrgorca koji mnogo svog vremena provodi u Kotezima i Bunini bila bolja varijanta 2 nego 1 ili obratno. Dok to ne saznam, biti ću protiv bilo koje varijante i svoje ću stavove iznositi i dalje na ovom blogu.
Post je objavljen 12.03.2007. u 11:02 sati.