Marketing
Skradski vrh (1043 m) - Gorski kotar
Nakon subotnjeg boravka na Kleku i u Ogulinu, u nedjelju je osvanuo prekrasan sunčan dan koji nam je zajamčio nadoknadu svega propuštenog u pogledu vidika u odnosu na prethodni dan. Stoga smo nakon doručka krenuli ususret našem novom odredištu, Skradu. Skrad (700 m) je poznato planinsko, klimatsko, turističko mjesto u srcu Gorskog kotara, čiju osobitost čini to što, za razliku od drugih mjesta u Gorskom kotaru, leži na strmom obronku. I to obronku Skradskog vrha, koji je bio jednim od naših ciljeva tog dana. Druga dva se nalaze na dnu tog istog obronka – Vražji prolaz i Zeleni vir. To su sve mjesta iznimne prirodne ljepote i posjet Skradu bez posjete njima bi bio nepotpun doživljaj ovog mjesta i njegove okolice.
Skrad – Prijatelj djece
Uspon na Skradski vrh smo započeli s parkirališta pored autobusnog kolodvora u središtu mjesta. Na tom nam je mjestu, dok smo na noge navlačili gojzerice, pozornost ponajviše plijenio ogroman šareni grafit na pročelju objekta s naše desne strane. Na njemu je pisalo: "Općina Skrad – Prijatelj djece" i to me podsjetilo na vrijeme pred cca. 25 god. kad mi je i brat boravio u ovom mjestu i po povratku nas još mjesecima zabavljao raznolikim repertoarom pjesmica koje je ovdje naučio. To je bilo zasigurno moje prvo susretanje s imenom Skrada, a eto tek mi se sad ukazala prigoda da ga i posjetim.
Izvor rijeke Dobre
Od parkirališta smo krenuli preko travnate padine prema crkvi, a zatim je sprijeda zaobišli i između nje i groblja izašli prvo na parkiralište, a zatim malo poviše i na cestu. S druge strane ceste je stajap putokaz koji upućuje u smjeru izvora rijeke Dobre (2 min) i Skradskog vrha (1 h). Tu smo zadnji puta i vidjeli markaciju. Nakon kraćeg hoda između kuća i voćnjaka stigli smo na lijepo uređen izvor rijeke Dobre. Jedino smo ostali šokirani natpisom da voda nije za piće, iako smo kasnije tijekom uspona ustanovili da se izvor nalazi neposredno ispod voćnjaka uokolo kuća, pa smo shvatili opravdanost postavljanja tog natpisa. Što je sigurno, sigurno je. Nama doduše ionako nije nedostajalo vode, pa smo se nakon kraćeg zadržavanja uputili naprijed stazom prema cesti poviše nas. Putem se ispred nas pojavila umiljata maca, kojoj je očito nedostajalo pažnje i maženja. A Zizi je jedva dočekala da joj to nadoknadi.
Uspon bukovom šumom
Izlaskom na cestu smo prvo istu kratili, a zatim je pratili uzbrdo sve do informativne ploče koja nam je naznačavala da put prema Skradskom vrhu vodi naprijed asfaltnom cestom, dok je odvojak lijevo prema Hribcu. Tu smo uskoro ostavili i zadnje kuće u selu i nakon 5 min. hoda došli na šumsku čistinu, gdje susrećemo i prvu markaciju nakon 20 min. Na asfaltu je stajala strelica ulijevo s natpisom vrh. Od tog mjesta ulazimo u šumu i gotovo sve do samog vrha hodamo kroz nju. Prvo malo kroz bjelogoričnu, a zatim i crnogoričnu, da bi se pred vrhom opet ušli u bjelogoričnu. Nakon cca. pola sata hoda strmom stazom prekrivenom otpalim bukovim lišćem izašli smo na šumsku zaravan, na čijem drugom kraju je kapelica Marijinog Uznesenja. Ispred te kapelice se svake godine za Veliku gospu 15. kolovoza održava sveta misa, a istovremeno se na taj dan slavi i Dan općine Skrad.
Kapelica Marijinog Uznesenja
Prošavši pored kapelice uspeli smo se na humak čijim hrbatom smo za 5 min. stigli do stupića s metalnim žigom i upisnom tekom unutar njega. Na obližnjoj bukvi su dva putokaza od kojih prvi pokazuje da staza naprijed vodi prema Špičastom vrhu (4.45 h), dok je na drugom napisano da do Skrada ima 1 h, odnosno 2 h do našeg sljedećeg cilja Vražjeg prolaza. Ali ploča s imenom vrha i nadmorskom visinom nedostaje. Na vrhu se nismo zadržavali, već smo krenuli malo naprijed do "Josipovih klupa". To je lijepo odmorište s prekrasnim vidikovcem, a sastoji se od dvaju drvenih stolova s klupama. S njih puca pogled južnije od Skradskog vrha. Lijevo, na jugoistoku, se ističe snježna kapa na Bjelolasici (1533 m), dok se desno, na sjeverozapadu, ističe još veća snježna kapa na slovenskom Snežniku (1791 m).
Josipove klupe
Na tom mjestu smo ostali duže vrijeme, malo se odmorili i uživali u prekrasnom pogledu. Kako na brojne vrhove Gorskog kotara, tako i na planinske livade, polja i šume pod nama. A usput smo se i okrijepili. Povratak prema Skradu smo napravili istom stazom, umjesto prethodno planiranom onom preko sela Hribac, jer smo željeli vidjeti taj čuveni pogled s Kavranove stijene na Skrad. Stijena je navodno u obliku ljudske glave i na njoj su se prema predaji gnijezdili gavranovi. A prilikom uspona smo je nekako zaobišli. Putem smo se opet zaustavili na vrhu i obavili obavezno fotografiranje, a i upisivanje u teku posjetitelja vrha.
Skradski vrh
Nakon 10-tak min. hoda uočio sam da mi je putem iz vanjskog džepa naprtnjače ispala bočica iso-sporta, doduše prazna, ali ipak sam se vratio po nju i pronašao je malo poviše kapelice. Prirodu treba ostaviti u onakvom stanju kakvom je zateknemo. Silaskom na onu cestu s koje smo skrenuli stazom prema vrhu, uočavamo da se markacija nastavlja s druge strane ceste u šumarak. Nakon svega par minuta hoda stigli smo na kamenu glavicu Kavranove stijene ograđenu užetom s koje puca nezaboravan pogled na Skrad. Pogled je to koji oduzima dah. Jedva sam se odvojio od tog mjesta i krenuo za Zizi natrag prema Skradu.
Pogled na Skrad s Kavranove stijene
Nakon silaska u Skrad i kraćeg predaha krenuli smo dalje prema Zelenom viru i Vražjem prolazu. To je geo-morfološki rezervat iznimne vrijednosti, te u svakom slučaju posjet Skradu treba ukomponirati uz posjet i tom mjestu. Zeleni vir (345 m) je izvor vode pod 70-tak metara visokom stijenom niz koju se preljeva potočić obasipajući ulaz u špilju s bezbrojnim kapljicama. Ime je dobio po zelenkastoj boji vode u špilji, te sve to čini ovo mjesto izrazite pejzažne vrijednosti. Zatim smo pored munjare "Zeleni vir" (hidroelektrana) i "Izletničkog doma" koji je tog dana bio zatvoren, ušli u Vražji prolaz. To je kanjon dugačak 1800 m, koji je na pojedinim mjestima širine od jedva 2 m, okružen okomitim stijenama koje nerijetko prelaze visinu od 100 m, kroz koji se probija brzi planinski potok Jasla. A nad potokom se nalaze lijepo uređene staze usječene u stijene i mostovi kojima nam je učinjeno dostupnim ovo magično mjesto. Vlastitim očima smo se uvjerili da se ne bez razloga Vražji prolaz smatra jednim od najdivljijih predjela kod nas.
Foto-aparat smo po silasku sa Skradskog vrha morali ostaviti u automobilu, jer su dva dana fotografiranja po Gorskom kotaru učinila svoje na baterijama, pa smo se u kanjon spustili samo s kamerom. Stoga sam se odlučio postaviti filmić na "You tube" i tako vas ne zakinuti za video materijal, jer slika je oduvijek govorila više od tisuću riječi.
Time je završio naš prošlotjedni izlet i nije nam preostalo ništa drugo nego da se teška srca odvojimo od Gorskog kotara, te krenemo natrag prema Splitu. A bio je to vikend s kojeg će nam se još dugo vrtiti fantastične slike pred očima. Sad više nema sumnje, sljedeći neradni vikend smo opet u Gorskom kotaru.
Post je objavljen 12.03.2007. u 13:58 sati.