LINE UP:
CHRONODROME floor ( dance lounge )
PAUL OAKENFOLD ( www.pauloakenfold.com, www.perfectorecords.com )
TREVOR FUNG ( www.www.thesoundofhigherground.com )
TIMEPOD floor ( mezzanine )
EDDIE F ( www.f-recordings.net )
ALEKSIJ ( www.djaleksij.com )
Paul Oakenfold, kojega se s pravom svrstava u nedodirljivi vrh svjetskog DJinga i produkcije, a za kojeg dijelim misljenje mnogih da je i najveci svjetski remixer uopce, napokon je nastupio u nasoj blizini, i to u slovenskom superklubu ( a taj je zvucni naziv sinoc jos jednom potvrdio ) Ambasada Gavioli. Cuti i dozivjeti njegov nastup zelja je svakog clubbera, sto zbog vrlo kvalitetnog glazbenog izricaja, sto zbog samog feelinga koju u klubu stvori nastup ovakve zvijezde, a ta je zelja u novije vrijeme bivala sve jaca i to iz razloga sto se navedeni zauvijek ostavlja DJinga i radi zaokret u svojoj glazbenoj karijeri.
Vec je pri samom dolasku vec defaultne, petoroclane postave kuzera ( ovaj put u autu sa jacbri.com oznakama ) pred AG i to debelo prije ponoci, bilo sasvim jasno da tu zelju dijeli velik broj ljudi, jer vise nije bilo mjesta za parking niti cijelom duzinom ceste iznad kluba, a za sam klupski parking da ni ne govorim. Situacija koju bi svaki rijecki promotor pozelio. Vozila sa hrvatskim registarskim oznakama prilicno malo, sto nam, nazalost, stosta govori o tome koliko visoko kotira trance u Hrvata.
Na samom ulazu ponovo nesto sto bi sigurno pozelio svaki promotor; red na ulazu preko 50 metara, unatoc vjetru i hladnoci, ekipa uredno ceka ulazak. Scena koju, moram priznati, vec dugo nisam vidio. Naravno da smo odustali od cekanja i smrzavanja, te smo odlucili slijedecih sat vremena provesti u vrlo posebnoj atmosferi vise nego prijateljskog druzenja, sto se pokazao kao odlican izbor i jos jedan prilog tezi o nemogucnosti kupnje nekih stvari novcem.
Kad smo napokon usli unutra, nalet vrucine, vec na prvi pogled primjetna masa ljudi i naravno, nemoguca guzva na garderobi, koja je jedan od najvecih minusa kluba uopce. Ili cekati i gurati se nekih pola sata ili nositi sa sobom jaknu sat, dva, ostavljati je po stolicama i separeima i vratiti se kad se situacija na odlagalistu normalizira. Kako je zelja za postankom dijela nabrijane mase bila jaca, priustio sam si fino zivciranje sa prokletom jaknom.
Slucajnim odabirom sam se prvo odlucio na gir po mainu, oslusnuti sto nam to warm up DJ ima za ponuditi i baciti letimicni pogled na ekipu. Tim je letimicnim pogledom uoceno nesto dragih i poznatih ljudi, nesto vise ekipe za koju sam siguran da je promasila mjesto izlaska, ali najvise je bola u oci nekakva letargija na dance loungeu, koja nikako nije primjerena za masu od nekih 1500 ljudi u jedan sat iza ponoci. Osluhom glazbe koju sam je prezentirao Trevor Fung, DJ zaduzen da nas uvede u spicu veceri, misterij letargije mase je brzo razjasnjen. Losa, dosadna i bezvoljna glazba navedenog DJa ne samo da nije zagrijavala ljude za headlinera, nego ih je istodobno uspavljivala i trgala zivce. Tako bezlican set dugo nisam cuo.
Rjesenje sam nasao u opciji odlaska na mezzanine, gdje je svoj nastup upravo pocinjalo najjace ime slovenske house scene, Eddie F. Moram priznati da ga jako dugo nisam slusao kako otvara floor i stoga me zanimalo kako ce rijesiti taj zadatak, pogotovo zato jer se floor vec bio poceo puniti izbjeglicama sa main floora. Prema ocekivanju, Eddie F nije podlegao sve pristutnijim pritiscima publike, koja je odmah zeljela konkretnu glazbu, nego je svoju pricu poceo pricati ispocetka; prvi dio seta fini deep, idealan za lagano micanje guzom, sto i prilici pocetku veceri, zatim postepeno dizanje na ono sto smo vec naucili cuti od njega; proggy na Eddie F nacin, sto uvijek rezultira rasplesanom masom na flooru. Nakon njega na red stize Aleksij, medutim, na mainu je svoj nastup pocinjao headliner, Paul Oakenfold, sto je znacilo masovnu seobu naroda na dance lounge.
Prvo jedna velika pohvala organizatoru sinocnjeg eventa, koji se zaista potrudio da svi tehnicki detalji za sto bolje uzivanje u muzickoj poslastici budu na nivou. To se posebno odnosi na fantastican laser show, koji je savrseno pristajao uz glazbu i koji nam je omogucio nezaboravan vizulni spektakl. Evo jedan nezahvalan pokusaj opisa rijecima: postavljen iznad DJ kabine na mainu, prvo bi prizveo jednu zelenu zraku koja se protezala sve do balkona na ulazu u mezzanin ( cca 30tak metara ), pa bi se na nju pridodavale ostale, dok ih ne bi bilo 6 ili 7. Tada bi uslijedilo saranje po flooru, te lomljenje zraka po stupovima i zidovima. Spektakl za oci, narocito gledajuci sa spomenutog balkona uz mezzanine, jer bi se tako nasli metar iznad svega toga i to bi jos pojacalo dojam. Svaka cast !
Medutim, Oakeyev nastup bi i bez te vizualne carolije dobio odlicnu ocjenu. Set zapocet sa proggy tranceom u nekih je pola sata evoluirao do trancea za mase, dakle energicne i vrlo plesne glazbe, sa svim onim elementima, zvukovima, vokalima i detaljima koji stvaraju jedan osjecaj ushita, optimizma, zajednistva i svega onoga sto moglo dozivjeti po partyima u vrijeme dok je trance bio top u Hrvatskoj. Rezultat toga je bila masa ruku u zraku, osmjesi na licu, ljudi u deliriju i kompletan unutrasnji prostor kluba ispunjen ogromnom kolicinom pozitivne energije. Da se oni koji nisu bili na eventu ne bi slucajno zabunili, ovdje nije bilo nikakvog euro trancea ili neke jednako mrske inacice, nego smo imali prilike cuti pravi, punokrvni i kvalitetni trance, kakve smo uostalom i mogli ocekivati od ovakvog gosta. Ukratko, dobili smo dva sata odlicne glazbe, koja je za posljedicu imala vrhunsku zabavu.
Ipak, ta dva sata je puno manje od cetiri i pol sata, koliko je prvotno bilo najavljeno, a razlog ovog skracenja nam je ostao nepoznat, niti je isto na bilo koji nacin bilo najavljeno.
Najava nije bila ni potrebna, jer je pad glazbene kvalitete i opcenito drugaciji zvuk bilo tesko ne primjetiti, ali to smo pripisivali pogorsanju seta samog headlinera. Ali, tada se dogodio prvi extremno los mix tocnije prvoklasna konjica, koja se Oakeyu jednostavno ne moze i ne smije dogoditi, te sam se odlucio osobno uvjeriti sta se dogada na DJ pultu.
A kad tamo nitko drugi nego nas stari znalac, Trevor Fung, koji nas je unesrecio sa svojim uvodnim setom. Ovdje je dokazao da moze i gore, jer je losem selectionu pridodao i katastrofalni mixing, sto mu je priustilo situaciju koja je nocna mora svakog artista: maknut je s pulta. I vise nego zasluzeno.
Na njegovo mjesto stize Aleksij, ciji dolazak na main floor znaci zatvaranje mezzaninea vec u 05h. Svi oni koji su mislili da ce ova promjena znaciti i promjenu na bolje u glazbenom smislu i da ce im pasti sjekira u med, grdno su se prevarili. U najmanju ruku, Aleksijev je nastup bio monoton i jednolican. Tako je mozda najbolje opisati set ciji je fiksni dio bio vrlo mocan bass kick, koji u kombinaciji sa nekakvim jeftinim zvukovima, ukljucujuci i nekakvu vrlo iritantnu sirenu, zvucao nikako. U ovu je dosadu domisljato ubacen Delirium Silence, koji je potpuno odudarao od ostalog izvedenog i Ethan - In my heart, jedina svjetla tocka ovog nastupa. Ukratko, setom su bili zadovoljni svi oni kojima je snazan bass dovoljan za potpun glazbeni dozivljaj, ostali su fuckali i dosadivali se.
Sve u svemu, nastupom Paula Oakenfolda moze biti vrlo zadovoljno svih otprilike 2500 nocasnjih posjetitelja Ambasade Gavioli, jer im je dao upravo ono po sta su dosli, a mozda i nesto vise od toga. Kad tome jos dodamo i perfektan laser show, besprijekoran sound i odlican nastup Eddie F-a, minusi poput vec navedenih glazbenih, zatim onaj koji se tice profila prisutnih ljudi ( koji se poprilicno srozao u odnosu na neka prosla vremena ) i jos poneka sitnica kao sto je skracivanje Oakenfoldovog nastupa, padaju u drugi plan.
A sudeci prema najavama za buducnost i prema cinjenici da nesto usporedivo sa ovim superkluibom jednostavno ne postoji, mislim da se vraca vrijeme pohoda u Ambasadu Gavioli.
UPDATE: GALERIJA
Post je objavljen 11.03.2007. u 17:36 sati.