Marketing
Biti roditelj....
U ono davno, davno vrijeme kad Buntovnik još nije bio buntovnik nego Bubica, Maza, Sunce.... čula sam izreku :Malo dijete- mala briga, veliko dijete-velika briga.
Nisam shvaćala.
Mislila sam da je najveća briga kad treba jesti, jesu li mu pelene suhe, da nije nedajbože bolestan.....
E, sad shvaćam šta su mislili. I potpuno su bili u pravu.
Tek sad shvaćam kako je bilo mojoj mami. I divim joj se. Moj tata je poginuo kad sam ja imala10, a brat 8 godina.
A ona, neobrazovana (gotovo), tip osobe kojoj treba netko da ju vodi, stambeno pitanje nerješeno, deda koji je star i sam....
I dvoje djece. U pubertetu.
I uspjela je. Odgojila nas je dobro. Naravno da smo mogli "ispasti" i bolje. Mislim, što se škole tiče, ali ona je dala sve od sebe i omogućila nam sve što smo htjeli.
A mene danas ljuti moj Buntovnik. Sad je 3. razred. Izabrao je vrlo perspektivnu školu. Sam je to htio. A danas mu se ne uči. Mislim, ne samo danas, nego ni inače.
Već dugo mu pokušavam objasniti da sa dvojkama i trojkama nema fakulteta. Ako se i upiše (slučajno) ne može završiti. Nema ZNANJE.
A, sve što treba je učiti sat i pol dnevno! On nema toliko vremena.
Mislite da nešto radi? Ma ne! Ima njemački dva puta tjedno. I to su mu sve vanškolske obaveze. I kućne.
Natprosječno je inteligentan, ali i natprosječno-lijen!
Pre(ne)zaposleni i ja više ne znamo na koji način mu objasniti.
Sve smo probali, zabrane, kazne, nagrade, ignoriranje....
A ne mogu ga pustiti da radi što hoće,jer vidim kamo to vodi - nema diplome.
Škola koju ide je četverogodišnja, bez ikakve šanse da nešto radi s njom.
Rezultati testa iz fizike prošli tjedan su me dotukli!
1 i 2. Kakva je to ocjena? I zašto me po stoti put lagao da je učio i da zna? A ja, naivna, vjerujem.
Totalno sam razočarana. S njim, sa nama kao roditeljima.....
Nisam si mislila da je tako teško biti roditelj.
Post je objavljen 11.03.2007. u 17:22 sati.