Napisah zadaće /francuski, hrvatski, učila fiziku/. Grčki nisam. Ne mogu naći papir, niti ga kanim tražiti, jer brijem da sam ga bacila *as always*. Sve u svemu, zadovoljna sam. Dan je...lijep /mislim na sunce, ne na raspoloženje, nažalost/. Jučer bijah u Varaždinu s Reljom i ostatkom ekipe. Bilo je ok /*as good as it could be*, I guess/. Još uvijek uživam u slušanju Davida Bowiea i Placeba. Inače, ne pišem postove prečesto sada. Hm, da. Nego...U međuvremenu je došlo do malih i vjerojatno nebitnih promjena, ali ipak- I can proudly call them changes. Kada pogledam zadnji tjedan, prevrtim sve trenutke, lijepe i manje lijepe, sa smješkom na licu mogu reći da je tjedan bio dobar. Relativno sam sretna. Pomislim na testove, sutrašnje apsolutno neprihvatljivo grozne i loše rezultate iz zemljopisa i malo mi mood ode down, ali onda se sjetim svoje prekrasne tople kouzi sobice, mojeg iMac-a, moje full HD-ke i jebenih serija koje me svakodnevno oraspoložuju, te mojeg iPoda i relativno novostečenih prijatelja, i sve je super /strange fascinations fascinating me =D/. Razmišljala sam nešto...Da barem nemamo roditelje, nego starije prijatelje koji će se brinuti o nama. Tako bismo na neki način odbacili onu 'paniku' što će mam reći o ocjenama, jer, lako je priajtelju reći 'dobila sam 2 /ili koliko već/'. Ahh... Da, da. Well, I'm immune to your consultations, I'm quite aware of what I'm going through.../*turning my face to strange changes*/. Dobro je. Moglo bi biti bolje, moglo bit biti puno bolje, ali dobro je.
Post je objavljen 11.03.2007. u 17:31 sati.