Snimala me danas televizija. Mislim da sam ostavio dobar dojam; govorio sam što sa trebao, kad sam trebao, tečno, profinjeno, bogatim rječnikom, nisam mumljao, nisam bio ni preglasan, rekao sam sve što sam htio, slušao druge dok govore, nisam upadao u riječ.... pjevao samo isto tako dobro, lijepo, točno.... i nisam se previše pravio važan svojim senzualnim baritonom.... Sve u svemu, zadovoljan sam svojim nastupom....
Tko je danas prijepodne gledao televiziju, možda me imao priliku vidjeti (ako sam uopće bio u kadru i ako uopće imaju toliki zoom da me se moglo prepoznati). Frizura mi je bila dobra, jedino nisam baš bio obrijan. Znam da je brada od tri dana inače poželjna, ali s obzirom na karakter programa, takve konotacije u ovom slučaju nisu. Možda bih i još bolje izgledao da sam se više naspavao, no sve je ovo škola, a na greškama se uči.
Mislim da sam sada čak spreman i za Nulti sat.
Već sam vam jednom pričao o pokušaju pronalaska rupe u kršćanskom katekizmu što se tiče nevjere i preljuba. (još nisam doznao točno značenje i porijeklo riječi katekizam, no to i nije tako čudno s obzirom da se nisam ni potrudio)
U zadnje vrijeme mi padaju na pamet ideje o, nazovimo to tako, suvremenizaciji Crkve. Možda bolje reći, o uvođenju nekih novina.... „Varietas delectat“!
Koliko znam, Crkva ne obilježava maškare. Al pošto maškare traju do Pepelnice znači da tu ipak ima nekakve poveznice. Zašto onda ne bi imali maškare u crkvi? Predlažem da se slijedeće godine maskiramo u gospel zbor! Prerušimo se u crnce, navučemo perike, zaogrnemo halje, uvježbamo par pjesama (Oh happy day, When the saints go marching in), njišemo u ritmu, plješćemo rukama i eto ti pravog gospel zbora! Svećenik se može isto prerušiti npr. u franjevca, papu, vlč. Suca ili nešto slično. Ili se svećenik maskira u ministranta, a ministranti u svećenike. A i mi se, osim u gospel zbor, možemo prerušit i u 12 apostola ili u križarske ratnike, stare Rimljane, tada omražene carinike, Poncije Pilata, Jonu, Nou.... ima likova kolko hoćete! Stari zavjet, Novi – biraj!
Imam još jednu ideju! Na misi se ubire milodar. Svatko da nešto novaca, uglavnom sitniša.... Zakaj ne bi uveli sistem da za svaki milodar tj. određeni iznos (npr. 10 kuna) dobiš neku potvrdu ili štambilj i kad skupiš 20 štambilja ne moraš ići na ispovijed, nego su ti svi grijesi automatski oprošteni do slijedećeg Uskrsa ili Božića!? Ili da se dobije kupon za svako prisustvo misi i tko skupi sve kupone u godini ima pravo na jedan preljub!?
Mislim.... da se malo probudi natjecateljski duh.... Predlažem nek se dijele bodovi za svaki milodar, za svaki posjet crkvi, za pjevanje u zboru, za čitanje poslanica.... i tko skupi najviše bodova bude proglašen vjernikom godine, dobi besplatan posjet Papi i tjedan dana u Rimu! Ili još bolje: prva nagrada je papamobil! Pa bi vidli vi kak bi se crkve napunile!
Na misi mi se oduvijek sviđa i ono „mir s tobom“ rukovanje.... (često prebrojim s koliko sam se ljudi rukovao.... osobni rekord mi je 7. Nikako ne mogu nadmašit tu brojku....možda bih trebao i malo kod kuće vježbati....)
I u tome bi se moglo natjecati; kad se god s nekim rukuješ, od njega dobiš nekakav papirić kao potvrdu (analogno i ti djeliš drugima potvrde). Pri izlasku iz crkve, papirići se prebrojavaju i tko ih je skupio najviše – pobjednik! I dobi titulu „najdjelitelj mira“!
Hm....imam već zavidan broj disciplina.... Samo tko bi se brinuo o svim tim papirićima, potvrdama, štambiljima? Morala bi svaka crkva imati cijeli tim zadužen za tiskanje, organizaciju i nadziranje regularnosti cijelog natjecanja.... Al kad se sve to usavrši, mogle bi se igre i proširiti: svaka crkva svog pobjednika šalje na prvenstvo župe, pobjednik župe ide na biskupsko prvenstvo, pobjednik biskupije na nadbiskupsko prvenstvo, pa državno, pa europsko....i na kraju, dragi moji, svjetsko prvenstvo! Finale u Vatikanu! Sudi Papa!!!! Ha! Dame i gospodo, imamo Crkvene igre! Napravimo još i mušku i žensku kategoriju, i ekipno mušku, i ekipno žensku, i ekipno miješanu, obiteljsku kategoriju, dobne kategorije.... vidim ja da je pod hitno potrebno osnivanje Svjetske organizacije crkvenih igara (SOCI) / World Church Games Association (WCGA)! Bolje da ja što brže završim ovaj post i otrčim kardinalu s prijedlogom! Možda me postavi i za predsjednika SOCI! Ipak sam ja idejni začetnik!
Ljudi, uživajte! Mir s vama! ;D
p.s. nadam se da nisam nikoga uvrijedio (pogotovo ne neke od spomenutih vjerskih ličnosti) i da je sve u granici ukusa.... bolje, možda, da konzultiram don Anđelka (ako se tako zove onaj blog-župnik)....možda bi mu se i svidjela ideja?
Post je objavljen 11.03.2007. u 16:41 sati.