Pregled posta

Koga nećemo u Karakter Clubu + update

Na samom početku htjela bih vas podsjetiti na jučer raspisani NATJEČAJ za mjesto urednika/urednice za subotu.

U današnjem postu ćemo malo pisati o tamo svemu... nečemu.
Pa prozivati.
Tamo neke.
Pa očistiti ovih dana redove vrlog nam Kluba.

Ne jer smo žene od čistki.
Pa niti od podmetanja i osveta, makar znamo da među nekima kruže priče da znamo mi i tako, i to na svim blogovima na kojima pišemo... a šapće se da ih je... koliko ono?

Pišem ovaj post zato što smatram da je ovaj klub, van svih naših osobnih niskosti i igrica, prvenstveno skupina dušom i tijelom lijepih žena i muškaraca (trenutno malo izdašnih, al nemojmo sad u detalje), koje se entuzijastički trude da naprave velike promjene u svojim životima, domovima i obiteljima.

Današnji post pišem i zato što smatram da je sve ono što odstupa od ZDRAVOG, normalnog i iskrenog truda u svezi s tim, a svejedno bi se htjelo propagirati na našem blogu, ne samo uvreda njihovom entuzijazmu, već i vrela pljuska njihovom trudu i njihovim novim načelima u kojima se zaista daju od srca.

UN-dijeta tek je startni korak.
Budimo realni.
Nijedna od nas ne želi proživjeti ostatak svog života na UN-ki.



PROMJENE KOD KUĆE

Gledam neki dan moju djecu pred televizijom.
Nema više čipsa.
Grožđice, bademi, orašćići u šakama, sušene brusnice… sa tanjura jedu na kriške odrezane jabuke i kruške… grickaju i zadovoljni su.
Bi li oni rađe jeli čips?
Ma vjerojatno i bi.
Sigurno bi.
Ali ne gnjave zbog badema.
Ništa više masne salame i hrenovke.
Jedemo samo šunku i dimljenu piletinu i puretinu.
Nemasni sir.
Integralni kruh.
Često ga i ispečem sama. Sviđa im se, za divno čudo.
Puno voća i povrća… većinu kojeg im, doduše, uvalim na trikove, al šta sad…

Nije ni to malo.
6 kila koje sam spustila s UN-kom i koje se… btw… već tjednima ipak ne miču dalje, manje me vesele od činjenice da već više od mjesec dana u mojoj kući nema gaziranih sokova, nezdravih grickalica, ultrapikantnih salama, pržene hrane (dobro, bar ne kao prije), mliječnog kruha, nezdravih kolača…
Moja tjedna kupovina hrane izgleda zaista drugačije.
Računi za spizu (špeceraj) su mi niži, a hrane je više.
Shvaćam tek sada koliko mi je love išlo na nezdrave gluposti, kojih mi je bila puna kuća.
Doma jedemo bolje i kvalitetnije.
Zasluga klupskog duha.
Priznajem.

Ono što želimo sve mi učiniti nakon UN-ke je život na koji ćemo biti ponosni.
I dal da ja budem sad toliko lažljiva da ne kažem da ipak ponekad sa zazubicama fantaziram o sendviču… velikom, debelom, sočnom, nezdravom i slasnom, sa brdom majoneze… ono…. kad gricnete, ne da curi, već da štrcne?
Ne.
Neću vas lagat.
Ali vas neću lagat kad vam kažem i da mi je ta fantazija ipak sve rjeđa i rjeđa kako vrijeme odmiče….

Najljepše u vezi kluba je zajednički duh koji nas drži.
Ljepota tog zajedništva svakodnevno privlači na naše stranice sve više i više ljudi. Neki su tu postali stalni gosti i raduje me vidjeti ista lica.
Naša lica.
Pravi… clubbing.

No neki dan sam pokušala malo pročešljati listu.
Jedno se pitanje nekako samo nametalo...


TKO SU ŽENE SA NAŠE LISTE?

Koliko je na njihovim blogovima laži… ne samo općenito, nego i u vezi dijete koju provode, ja to ne znam. Mada se to često zapitam, zapravo me nije ni briga. Na kraju krajeva, zašto vi ne biste mislili da potpisnica ovih redova dok piše o povrću upravo tamani redove i redove najgrešnije švicarske čokolade? Možda zato što ste i vi, baš kao i ja, svjesni da bi ista lagala tim činom prvenstveno sebe.
A želimo li lagati sebe?

Neki od nas možda i da.

Zbog njih ja nisam tu.
Zbog njih se nadam da će se barem posramiti svojih laži pred duhom zajedništva koji je čist i iskren.
Nepatvoren.

Ali tko je sve među nama?
Tko su članovi sa naše liste?
Tko ste vi?


TKO NE MOŽE BITI S NAMA

Neki dan mi je jedna od urednica ukazala na jedan BLOG, s kojeg nam se prijavila nova djevojka u klub.
Već rutinskom kontrolom ta urednica došla je do zapanjujućeg otkrića. Pravi Proana blog!
Linkovi u boksovima su me umalo strefili.
Proana grupnjak, 'bemu.
Redom teenagerice.
Jedna drugu potiču i podržavaju na mršavljenje.
Na izglađivanje do ideala mršavosti.
Povraćanje.
Nalijevanje vodom.
Laganje roditelja.
Trikovi kako izbjeći obroke.

Visina 179 cm.
-1.cilj-67 kg
-2.cilj-65 kg
-3.cilj-60 kg
-4.cilj-55 kg

»… *Moj život je dio crnog svijeta do savršenosti. Nisam savršena, lijepa, mršava jer se mrzim i ne cijenim se previše.

=Za mršavost se treba patiti pritisak i depresiju za uspjeti u svojim naumljenim ciljevima.
=Za ljepotu radi se ono što se misli da je najbolje, najbrže i najpotrebnije.
=Za savršenstvo se mora čekati i žrtvovati za postići željeno…»

Wtf?!
Znate li, dragi čitatelji, znate li uopće što je proana style?
Koliko ste upoznati s tim?
Ja sam tek sad shvatila koliko nemam pojma o tome. Pa to je cijela jedna znanost za promicanje anoreksičnih ideala ljepote.
Kako vam objasniti što je to?
Ukucajte na Google pretraživaču riječ PROANA.
Mislim da ćete se, baš kao i ja, šokirati otkrićima.
Znate li što je to challenge?
Ne nalazim riječi kojim bih vam opisala Challenge. Challenge je termin koji NE ZASLUŽUJE definiciju. Ali bolje ćete ga razumjeti na konkretnom primjerku. Jedan primjer challenge-a pronašla sam na blogu te cure koja se htjela prijaviti kod nas u klubu. Molim vas, pogledajte ga svakako. No tu nije kraj. Link sa strane me vodio dalje do drugog linka i tako sam naletjela na ovo.

Užasno.
No ni to nije ono najstrašnije u cijeloj priči.

Linkovi su me, što iz komentara, što sa strane doveli do bar još 30 takvih blogova. Sebe nazivaju leptiricama. Ohrabruju se i guraju jedna drugu. Moglo bi se desiti da će vas fascinirati, recimo, OVAJ blog.

Dajte si vremena i pročitajte to malo.
Ja sam jučer i previše vremena potrošila na ovo.
Jer sam ostala zaprepaštena.
Virnite svakako i na linkove u boksovima.
Kliknite i na pokoji nick iz komentara.
Jamačno ćete se zaprepastiti.
Većinom imaju 13-18 godina. Nisu baš premlade za shvatiti neke stvari.
Thinspiration?!
Leptirice?
Dying for perfection?
Anna is beautifull?
Mia is beautifull?
Beautifull my ass!

Želite li stvarno završiti izgledajući ovako?!



Hm, da?
Eh, moje leptirice. Ne leti daleko leptir krhkih i slabašnih krila…

A ovako? Ovako biste isto željeli izgledati?



Slijedeći korak je agonija srušenog organizma.
Bolest.
I smrt.
I konačni mir, da.
Ali dva metra ispod križa i hladne kamene ploče.

Tamo na tim blogovima ćete i naći savjete poput ovih:

Imate li premršavu teenagericu u bližoj okolini koja odbija hranu, ponaša se otprilike po ovom uzorku i ima ovakve ideale ljepote?
Reagirajte hitno!
Ona treba stručnu pomoć.
Istina, koliko stručnu pomoć mogu dobiti kod nas veliko je pitanje i o tom smo već raspavljali. Opet vas upućujem i ovom prilikom na NJIH. Uz sve svoje nedostatke i propuste, oni su ipak. najrealnije gledajući, jedino mjesto gdje ćete dobiti pravu informaciju.

Takvim djevojkama, nažalost, nema ovdje u Klubu mjesta.
Bilo kakvo promicanje krajnje mršavosti bit će sankcionirano trajnim izbacivanjem iz kluba i to već ovih dana.
Ono što je cilj ovog Kluba je zdravi život.
Nikad više debele, trutave i neaktivne.
OK.
Ali da li i po cijenu vlastitog nezadovoljstva?



ZDRAVLJE PRIJE SVEGA

Osobno nikad neću dopustiti da ovako rigorozan režim prehrane prate jako mlade djevojke ili one kojima on nije potreban. Svakodnevno nas muče velike dvojbe kod prijema novih članova.

Kad sam prvi put čula za ovu dijetu, preklani, nisam znala da je to UN dijeta. Naslov pod kojim je cirkulirala među mojim prijateljima bio je Dijeta za zdrave i debele koje žele smršaviti.
Ne, naglasak nije nikad bio na riječi debele.
Naglasak je na riječi ZDRAVE.

U nekoliko sam vas navrata molila da napravite redovite kontrolne pretrage i da vidite da li ste zdravi. UN-dijeta, ma šta mi o njoj pričali, ipak je veliki udar na organizam i. ako taj organizam nije zdrav, posljedice mogu biti daleko većih razmjera nego što uopće možemo zamisliti.

Listajući neke blogove vidjela sam da na UN-ki, tako, imamo i dijabetičara, i trudnica, i od tlaka bolesnih osoba, i osoba sa jakim poremećajima menstrualnih ciklusa i ozbiljnim ginekološkim problemima, osoba sa «divljajućim» štitnjačama.
Bjutiful.
Ja bih ih danas pitala samo jedno: JE LI IM ZDRAVLJE TAKO MALO VAŽNO?

Osobno sam prije četiri ipo godine prošla pakao oko karcinoma dojke. Lumpektomija mi je urađena, nije mi odstranjena dojka, već samo ugroženi segment, rez mi je praktički nevidljiv i prati areolu bradavice, pa ipak su slijedila tri vrlo iscrpljujuća ciklusa kemoterapije, mjeseci sa padom imuniteta, slabosti, dugi period konstantnih prehlada i viroza.

Iskreno se nadam da vam ne izgledam toliko neodgovorno za odlučiti se na nešto što bi na bilo koji način ugrozilo moje zdravlje.
Jer već nekoliko godina zdravlje više ne uzimam olako.

Posavjetovala sam se sa mojim onkologom u kojeg imam puno povjerenje.
Obavezne pretrage krvi, urina, jetrene probe, štitnjače, tlaka bili su uvjet koji mi je on postavio. Redovite mjesečne kontrole nisu bile uvjet. One su bile imperativ.

Svi smo skloni vjerovati da smo neuništivi i svemoćni.
Da sve možemo i da nam nitko ništa ne može.
A onda vam se dogodi bolest vas ili vaših najbližih i shvatimo da svi ipak imamo granice.
Moj način za… spoznavanje vlastitih granica… bio je drastičan i ja ga ne bih zaista nikome od vas poželjela.
Zato vas još jednom molim da se ne odnosite nemarno prema vašem zdravlju.


STRES

Stres je naš najveći neprijatelj.
A kad pođete temeljito analizirati probleme koji vas okružuju i zbog kojih se nervirate, dođete do zaključka da je 90% tih problema iracionalno. Pokušajte se fokusirati na one koji su zaista nebitni. Upravo u toj spoznaji je svačija formula za mirniji život.

Ja sam možda zadnja koja bi vam trebala popovati o borbi protiv stresa, osobito sada, kada se nalazim u jednoj vrlo delikatnoj fazi mog života, kada je stres oko nezaposlenosti, djece, ljubavi, bivšeg muža… uistinu neizostavni dio moje svakodnevnice i, ma kako i koliko se trudila, teško se fokusirati na nešto što se u toj zavrzlami emocija čini više važnim.

Je li to sve toga vrijedno?
Jasno da nije.
Pokušajte se fokusirati na ono bitno.
Umanjiti važnost onog manje važnog i nastojati ne misliti na to.
Nije neizvedivo.
A mnogima je formula mirnog života.


ŠTO NAKON DIJETE?

Vitke, zdrave, vesele, čile i vitalne članice zdravih i veselih obitelji… to jest naš krajnji cilj.
I budite sigurni da ćemo ustrajati u njemu do kraja.
Kraja?
Hm, kako stvari stoje… samo je nebo granica…

Znam, znam, znam… uprasamo li se nakon ovoga, pa padne opet drugog proljeća osnivanje novog kluba, popljucat će nas ne samo cijeli Blogoland, već i sve one osobe koje su upravo na ovim stranicama našle motivaciju i ideju i odluku da kažu NE lošem načinu života i prehrane.

Jasno, to što će nas pompozno skinuti sa Cool liste puno manji je problem.
To što se nećemo moći pogledati u ogledalo od srama i grižnje savjesti ipak je veći.

Čuda se ne rade preko noći. Ko radi, taj i griješi. Još griješimo, još smo nove u svemu ovome, ni jedna od nas nema baš nikakvog uredničkog iskustva i sve smo zaista spremne na kritiku, učenje i na nova saznanja.


TKO NAM JOŠ NIJE SRCU DRAG?

A vezano uz to, postoji još jedna kategorija ljudi koja nije dobrodošla u klub.
Oni zlonamjerni.
Sve smo mi spremne prihvatiti kritiku, ali samo onu dobronamjernu.
Malo smo vam vrlo touchy na zlonamjerne kritike i na filozofiranja koja nisu na mjestu i koja ne drže vodu.
A imamo mi po mailovima i komentarima i takvih.
O, da.

Njima ipak nećemo zatvoriti vrata, jer jedno od pravila koje smo odredili u uredništvu je da se komentari, ma kako oni zločesti ili provokativni bili, neće brisati. Na svako pitanje ćemo nastojati odgovoriti. Na provokacije nećemo padati. Ali će se naći, vjerujem, načina da oni shvate da neke taktike nemaju smisla i da samo izazivaju kontraefekt.

Za one koji to još ne znaju, sve je ovo počelo iz grupne zafrkancije i zato što moje veliko dupe nije stalo u preuski lanjski sexy bikini. Nitko od nas nije mislio da ćemo stići dovde.
Ali sada…
Sad je to jedna odgovornost.
Ne više prema meni i mom tijelu, već i prema ženama koje ovaj projekt vode zajedno sa mnom i prema vama svima koji ste se našli na ovim stranicama i koje tu redovito dozite. Veliki entuzijazam i trud ono je što nas vodi. I spremne smo uvijek otvoriti vam naša vrata da nam ukažete kad griješimo, jer griješit ćemo sigurno, ali i da nam pomognete.
Učinite to iskreno i nezlonamjerno.
Diplomatski kritizirajte.
Argumentirano i bez vrijeđanja.
Pošaljite nam prilog, pomozite nam korisnim savjetima.

U protivnom ćemo vas… a isto diplomatski odj… pardon… odbiti.
Ili pojesti.
Mi smo na dijeti.
Prijetnje tipa: ako ne budeš dobra, ova će te teta pojesti… nisu za zanemariti kad smo mi u pitanju.

Zato vas molim da ne koristite ove stranice za vašu osobnu promociju ili za izbacivanje vaših frustracija. Upućujem vam, međutim, svima poziv da nam pomognete svojim savjetima i prilozima u vidu Word dokumenata, koje ćete nam kao attachmente slati mailom. Bit će nam čast one koji su iznimno dobri i korisni uvrstiti u naše postove.


POZIV NA SURADNJU

Dnevne urednice traže i dalje svoje suradnike. O prirodnoj njezi tijela govorit će utorkom Lorraine, o modi i organskoj hrani srijedom će govoriti Demjan, četvrtkom ćete vježbati sa Angie, korisne i stručne postove o hrani pisat će Ledena, kroz najraznovrsnije teme će vas voditi i naša Opaljena i 101 Dalmatinka...

A ja… kako ja, za razliku od njih, ipak nisam osobito dobra u ničemu posebnom, ja ću, međutim, ponedjeljkom… i dalje pizdekati o svemu i svačemu.
Same time, same place.

Ovom prilikom vas još jednom pozivam na suradnju: pozivamo sve zainteresirane da odaberu jednu od urednica, a shodno temama koje one obrađuju, te da ih kontaktiraju na njihove mailove i da razmotre vidove suradnje koje se nude kao opcija.
Zajedno ćemo to bolje.
Još jednom vas ujedno podsjećam i na naš NATJEČAJ.

Već ovog proljeća saznat ćete cijeli niz novosti vezane za rad Kluba.
Dolazi nam uskoro i nova programska koncepcija bloga.
Za najvjernije čitatelje imamo i cijeli niz jako lijepih iznenađenja.
Pucam… pucam od muke što vam još ne smijem reći ništa o tome, ali… sve u svoje vrijeme!
Za sada ćemo se još praviti samozatajne i mistične.

Jesu li naše ambicije prevelike pokazat će vrijeme koje dolazi.
Mi nekako volimo vjerovati da nisu.
Ni najmanje.


RECEPTI ZA DANAŠNJI DAN


Kolač?
Aaaaaa… mogli bismo više opaliti taj sladoled, zatoplilo je…
Jedna kućna varijanta sladoleda:




Ajme, kako volim UH dan!!!

E da… ovo sam nedavno našla kod Opaljene, i ako ovo kojim čudom niste još pogledali, pravo je vrijeme za to



Mislim, ja ne znam što je ta stvar koju nam ona mora reći, ali... 'ko ju je slušao, uopće?!
Ja oči izbeljila...
Pa kad mi netko kaže da ova žena ne izgleda mrak dobro i super prirodno sa svim svojim višcima?!

Budite mi lijepe, zdrave i … contra-ana.

… reče Wanda.


UPDATE:

Jedan mladi život ugasio se večeras od bulimije u Splitu.
Možemo li im mi ikako pomoći?
KAKO?

Post je objavljen 12.03.2007. u 22:41 sati.