Marketing
Sometimes they don't know and they don't see
Još me drži ona sreća... Samo sada je još veća. Ma neki dan sam skoro pala neku depru... Zašto? Hm, vjerojtno shvaćanje negativnih činjenica i želja za više, za razlozima više za sreću... Bila sam ljuta čitav dan... Sve me ljutilo i živciralo tolko da sam pizdila na trojku iz likovnog što inače nikad nebi. Smijeh je bila zadnja stvar na koju sam mislila... Tužno... Plakalo mi se... Kupila sam si pitu od višanja u pekarni na putu do doma. Zaboravila sam na dijetu i na sve... Nije me bilo briga.. Otišla sam na msn... Razgovarala s par mi najdražih osoba i pokušavala smaknut s uma činjenicu da sam zaljubljena u tipa kojeg upće ne poznam... Glupo!!!!! Ah... I u tim trenucima javi se meni moja draga prijateljica i kaže mi jednu predobru vijest... Nešto što sam mogla samo sanjati... A možda čak ni to. On više nema curu. A imao ju je.. I tako sam ja napokon opet stavila onaj divan ogromni smajl na facu, jer ipak, ne zove mene moj braco uzalud SMAJLIĆKA =) I tako je Smajlićka otišla u krpe, legla i buljila u strop. Neprestano razmišljala o njemu... weee... i nije mogla spavati već je morala obavjestiti svoje prijateljice o toj novosti.. (tipično ženski) Zaspala je ali on i dalje nije izlazio iz njenih misli, sanjala ga je =) A jutro kad se probudila bila je ponovno hiperaktivna i išla plesat. Zatim je otišla na trening i još uvijek joj je samo on bio na pameti.. Ludica mala... =) Poslije toga je bila tolko sretna da je častila frendicu kavom zbog sreće. Frendca ju je naravno jako zbunjeno gledala, ali njoj to nije nimalo smetalo. Jer je sretna... Samo da ju ta sreća ne napusti... I iako to što je slobodan ne znači puno, meni je to od velike važnosti. I iako to nije ni pola onoga što bi ja htjela, sretna sam. Ipak ima vremena za moje planove i njihovo ostvarivanje.
Uvijek najbolje učimo iz svojih već proživljenih primjera, pa sam i ja tako nešto naučila iz cijele ove situacije. Ja nisam od onih popularnih prezgodnih cura na koje padne svaki dečko i dok sam bila klinka mislila sam da se nikad nijedan dečko neće zaljubiti u mene. Tada bi mi prijateljice govorile da sigurno postoji netko kome se ja sviđam samo što je presramežljiv da mi to kaže. Ja tome naravno nisam vjerovala. Ali sada učim na pravom primjeru. Sviđa mi se (ili sam zaljubljena, ali se ipak nadam da nisam) dečko koji je do jučer bio u sretnoj vezi i s kojim se nisam uopće upoznala i kojem nije ni na kraj pameti da mi se sviđa. Pa kako bi mu i bilo... A to možda nikad neće ni saznati =( Ipak, to nam je dokaz da sigurno negdje postoji netko kog veseli jedan jedini trenutak kad vidi i netko tko prema nama osjeća nešto «više».. A svima koji su upravo ti koji se razvesele kad vide te svoje drage osobe želim poručiti da poduzmu nešto iako im se čini uzalud jer bi mogli dopustiti da velika sreća ode od njih... Da ih napusti.. A zašto? Zbog straha, sramežljivosti ili nekog drugog osjećaja koji nije ni do koljena ljubavi... Nekad u životu treba riskirati da bi bili sretni osjetili osjećaje koje dosad nismo i doživili situacije o kojima nismo ni maštali...
Post je objavljen 11.03.2007. u 14:30 sati.