Marketing
... 100 post!
…od svih filmova koje sam pogledala ( a mnogo ih je)
misli mi se uvijek vraćaju na
„MOSTOVE OKRUGA MADISON!“
Naglašavam,
da ne odobravam UPAD u tuđe brakove, te razvrgavanje istih.
Naime, u tome filmu ne fasciniraju ni nevjera, ni romansa na kojoj je naglasak.
Ono, što je mene zaustavilo nad tim filmom,
jest ta RUTINA u odnosu dvoje ljudi (tj.brak)
koja rađa prazninom.
Zanimljiva je rečenica, u kojoj Franceska, na Robertov upit
„Kakav je tvoj muž“ ,
Odgovara „Uredan je!“
Izgovorivši to, postaje joj neugodno, jer shvaća, da je s tom rečenicom,
svoga muža opisala kao „stanara“ svoje kuće,
a ne kao ljubav svog života.
Dijalozi Roberta i Franceske ,
njihove tišine i pogledi.
Pogotovo prisjećanje na ista mjesta,
na kojima su istina, pojedinačno boravili,
dovode ih do spoznaje,
da su se njih dvoje trebali DAVNO sresti,
i da su ih svi dotad načinjeni koraci „vodili jedno k drugome!“
Robert
u njoj budi osjećaje žene
i pokazuje, da je ljubav življenje – a ne navika.
Da su osjećaji nešto što se treba dijeliti – a ne podrazumijevati…
Da se snovi smiju – naglas sanjati…..
Sve što je Frančeska htjela od života – došlo je s tim strancem,
koji se slučajno zaustavio pred njezinom verandom!!!
Koliko brakova, živi NAVIKU, umjesto ljubavi.
Podrazumijevajući ljubav patnera „nagradom“ ( koju mu zauvijek pripada) koju je osvojio,
a ne ciljem, za koji se svakodnevno vrijedi žrtvovati i neprestance mu ići u SUSRET!
Koliko god taj film pobuđivao romantiku,
on je ipak samo tužna priča (još tužnije stvarnosti)
koja pokazuje;
da ne vjerujući u IDEALE,
prihvaćamo OSREDNJOST….
Pa kad se sa ŽELJENIM sretnemo – shvatimo da prije toga ništa nismo ni imali….
Poanta:
Ne slažem se
da je „bolje vrabac u ruci, nego golub na grani“!
Jer,
vrabac se nikad u goluba neće pretvoriti,
a promatrajući GOLUBA (pa makar i na grani)
barem si siguran u ŠTO gledaš,
i srcu je jasno što ŽELI!
Post je objavljen 11.03.2007. u 14:11 sati.