U prošlom postu napisala sam da ga moram nastaviti, no nisam baš pri inspiraciji i ne znam kako će izgledati post do kraja, no ipak idem nešto započeti, pa ću vidjet gdje će me to dovesti? Ne volim kad me prekidaju, onda izgubim svu inspiraciju i sve misli koje sam željela podjeliti s vama…kao prošli put…
Gdje ja pripadam, pitam se? Gdje? Kome… svijetu, ljudima koji me okružuju, prošlosti, budućnosti, sadašnjosti, gdje, kome… Što ti je život? Zašto živimo? Zašto je noć crna, a dan svijetao, zašto samo ptice mogu letjeti…zašto ima toliko pitanja bez odgovora. No nisam jedina koja ne zna odgovor na to. Tajanstveno je to što smo svi različiti, svi imamo različitu sudbinu i svi drugačije razmišljamo, zar ne? A ipak to je tako jednostavno i istinito i to mi se sviđa, to što ne postojim ''druga ja'' na ovom svijetu, možda na nekom drugom, tko zna što se sve ne može događati izvan nas, a da o tome nemamo pojma, ha…E baš su mi luda ta moja razmišljanja, al takva sam i o svemu duboko razmislim i imam neko čudno mišljenje koje drugi možda slabo shvaćaju, no briga me, ni ne moraju me shvatiti, bitno je da sama znam sebe… I ponekad mi se desi da ''stojim na mjestu'', metaforički rečeno i imam osjećaj da se sve oko mene okreće, polagano, sve…čujem buku i glasove drugih koji se tad nalaze sa mnom, najčešće mi se to desi u razredu dok sam na odmoru… i osjećam se kao izgubljena, kao mrvica među mnogo zvijeri i onda zapitam sebe ''gdje sam ja to i pripadam li ja ovdje'' ili sam pak zalutala, pala s neke druge planete, jesam li na pravom putu i okružena pravim ljudima… To vrijeme, te malene sekunde, iako su kratke, opet su tako dragocjene jer tad čujem glas u sebi, pogledam oko sebe, duboko udahnem i…vratim se i krenem dalje… Nema sputavanja, nema čekanja, jer za to nema vremena… jer koliko god bolan bio, život ide dalje i kao što kažu stihove LeAnnine pjesme:
Life goes on
And it's only gonna make me strong
It's a fact, once you get on board
Say good-bye cause you can't go back
Oh it's a fight, and I really wanna get it right
Where I'm at, is my life before me
And this feelin' that I can go back
Life goes on
Jer zaista život ide dalje i to je ono što me čini jakom i kad jednom zakoračiš u nešto… tu nema povratka, ima samo ono što je iza nas ostalo i ono što će tek doći…
I na kraju baš i nemam nekog odgovora na to tko sam ja. Još tražim odgovor… polako, ali pronaći ću ja njega, jer moja tvrdoglava glava nikad ne odustaje…
Post je objavljen 11.03.2007. u 13:39 sati.