PART TWO
Najednom, sve se smirilo. I dalje se osjetila hladnoća u zraku, no zidovi više nisu podrhtavali. No ja sam još uvijek drhtala... Tijelo mi se treslo od straha... Što je to moglo biti? Sigurna sam da nije bio potres ili nešto slično. No što je onda moglo biti?
''Što god da je, više ga nema'', reče Noelle.
''Ali bi se moglo vratiti'', zaključi Lujiza.
''Kučka'', prošaputa Amanda, gledajući u Lujizu. O, Bože... koliko je samo bilo mržnje u tom pogledu. Mržnja pomiješana sa bijesom...
Lujiza se okrenu. ''Reče li ti nešto, uštvo ljigava?''
U Lujizinim sam očima vidjela isti taj pogled...pogled mržnje. Promatrale su se sa toliko mržnje, da sam mislila da će se svaki čas poubijati.
''Dajte prekinite!'', uzviknu Voldemort, naslonivši se na jedan stup. No, kad se naslonio, u podu se otvorio jedan prolaz...
''Što je ovo?'', upitala sam.
Lexy me pogleda. ''Ni ne pomišljaj na to.''
Spustila sam se na koljena. Nisam mogla vidjeti kamo taj prolaz vodi... samo sam vidjela beskonačnost mraka. Ni tračak svjetlosti... No neka magija, neka čudna čarolija me je tjerala da siđem dole... Mrak i tama su me oduvijek privlačili. Morala sam sići... Morala sam se uputiti prema tom meni nepoznatom odredištu. Zašto sam imala osjećaj da će me to nekamo odvesti? Zašto sam imala osjećaj da moram poći putem mraka, iako sam imala ponuđeno i da ostanem tamo gdje vlada svjetlost? Ovo je na neki način simboliziralo posljednje mjesece mog života... Odabrala sam put tame. Suđeno mi je krenuti putem tame. To je moj put...
''Maggie, budalo, kamo ćeš?'', uzviknula je Amanda, kad sam skočila dolje.
''Moram vidjeti kamo ovo vodi'', doviknuh.
''Čekaj, idem s tobom!'', reče Voldemort.
''Ne, ovo moram obaviti sama'', odgovorila sam i izgubila se u tami egipatskih hodnika. Upalila sam svjetlo na štapiću i koračala brzo. Hladan vjetar je prolazio kroz moje kosti dok sam promatrala hijeroglife na zidovima. Nešto sam i mogla pročitati, ali nedovoljno da bih razumjela o čemu se radi. Nakon nekoliko minuta hodanja, naišla sam na jedna vrata. No, bila su zaglavljena. Pokušala sam ih gurnuti, ali nisam uspjela.
Tada sam zgrabila kvaku i okrenula ju tri puta ulijevo i dva puta udesno... i vrata su se otvorila. Kako sam znala da je to kombinacija koja ih otvara? Nisam baš sigurna...
U prostoriji koju sam otvorila bijaše samo jedno ogledalo...
''Čudno'', promrmljala sam.
Htjela sam se pogledati da vidim na što ličim, ali ono što sam ugledala... TO NISAM BILA JA!!! To je bila ONA! Ta djevojka... djevojka iz Egipta koja me proganja u snovima. Lice je bilo isto, ali su kosa i odjeća bile drugačije... Potpuno drugačije... Tko je ona?! Zašto me ne ostavi na miru već jednom?! Tko je djevojka u ogledalu?
Zavrištala sam. Zavrištala od bijesa i straha, dozivajući nekoga u pomoć. Tijelo mi se treslo. Osjećala sam se kao u nekom snu, kao u nekoj noćnoj mori...
''Ostavi me na miru!'', vrisnula sam i udarila šakama u ogledalo. Željela sam ju otjerati, otjerati svoj strah... Staklo se rasprši na sve strane. Krv mi je potekla iz ruku, slivala se niz rukave moje crne majice... Komadić razbijenog ogledala mi se zario u žile desne ruke, ali nisam marila. Boljelo me je užasno, ali nisam ga ni pokušala izvaditi. Nastavila sam vrištati:''Ostavi meeee!!!!!'' Srušila sam se na koljena. Oko mene je bilo samo razbijeno staklo, zamrljano krvlju...
''Maggie!'', začula sam nečiji vrisak. ''Jesi li dobro?''
Pogledala sam u tu osobu. Bila je to ona cura koju sam mrzila najviše od svih... Kelly Joan Slytherin.
''Ti?'', uzviknula sam, ustavši se. ''Što ti hoćeš?''
''Došla sam ti pomoći. Nije me briga ako Andreina sazna, no moram ti pomoći'', prošaputala je.
''Zašto bih ti vjerovala?'', upitala sam, obrisavši ruke o majicu.
''Moraš mi vjerovati!'', uzviknula je. ''Andreini je ovaj dnevnik bio jako važan. Spomenula je neko proročanstvo i to je sve što znam.''
Pružila mi je kožni crni dnevnik i nastavila:''A sada otiđi odavde! Andreina je u blizini.''
Okrenula se i otrčala.
''Kelly Joan, čekaj!'', uzviknuh.
Pošto ju više nisam mogla vidjeti, odlučila sam se vratiti natrag kod Voldemorta i smrtonoša.
''Što ti je to sa rukama?'', uzviknula je Lujiza čim sam došla.
''Malo sam se... hm... isjekla. Ne brini'', rekoh.
''A kakav je to dnevnik?'', ponovno je zapitala.
''E, to je stvarno duga priča'', nasmijala sam se.
Ipak sam im sve ispričala. Izostavila sam samo detalj sa ogledalom.
Poslušali smo Kellyn savjet i izgubili se iz piramide. Lexy nam je pomogla da nađemo Evy i Ricka, a zatim su se ona, Voldemort & co apartirali. Dok smo se sa Evy i Rickom vraćali u hotel, Evy je upitala:''I kako je prošao dan bez opasnosti i nevolja?''
Post je objavljen 11.03.2007. u 12:41 sati.