Pregled posta

O STRPLJIVOSTI I OBRAĆENJU

Da bi se ispravno shvatio biblijski govor, važno je znati da se svetopisamski pisci vole izražavati paradoksima. Rekli bismo crno-bijelom tehnikom. To ponekad, posebice u žučljivu moraliziranju nevještih i nedovoljno obrazovanih ljudi, može biti dovoljan poticaj da se uhvate posve doslovnog tumačenja, a time i neke vrste "batine" kojom tuku po "protivnicima".

U Isusovu govoru, kako ga predstavlja današnja liturgijska čitanka, nazočan je takav paradoksalni govor u kojem je najvažnija protega nužnost obraćenja. Ako prvi dio evanđelja, koje se danas naviješta, i govori o grešnosti koja je uzrok stradanja pa i propasti, drugi dio upućuje na strpljivost na putu do obraćenja. Isus upotrebljava parabolu o čovjeku koji u svome vinogradu ima i smokvu, semitima vrlo važnu voćku - i od koje s pravom očekuje plod. Ni nakon tri godine ne nalazi ploda pa je odlučuje posjeći.

Zanimljivo je da gospodar pokazuje veću nestrpljivost od njegova vinogradara. Onaj tko zna što je trud, a ne samo što je rezultat truda, zna i za važnost strpljivosti. Pa i kad je u pitanju obraćenje. Isus se možda u ovom slučaju solidarizirao s vinogradarom.

Pokazujući strpljivost i razumijevanje, ne niječemo važnost ploda, no ne požurujemo ono što možda i nije u našoj moći. Obraćenje znači računanje s Bogom i njegovim mogućnostima. Strpljiv čovjek to umijeće uči najprije na sebi.

Anton Šuljić
Večernji list, 11.03.2007.

POTREBNA JE HRABROST

Potrebna je hrabrost
da se ne ogovara
dok to druge raduje,
i da se brani odsutna osoba
koju vrijeđaju.

Potrebna je hrabrost
da se živi pošteno
s onim što je tvoje,
a ne nepošteno
s onim što je tuđe.

Potrebna je hrabrost
da se bude čovjek
koji ne odustaje od svojih snova
ni onda kada ga proglase čudnim ili nastranim.

Potrebna je hrabrost
da se mirno sluša dok o tebi govore,
i da se ne izgovori riječ
koja bi opravdala tebe
a zaboljela drugoga.

Potrebna je hrabrost
da se odbije činiti nepravedno
onda kada to drugi bezbrižno čine.

Potrebna je hrabrost
da se živi po svojim uvjerenjima,
da se ne žudi za nedostižnim,
da se voli bližnjega kao samoga sebe.

nepoznat autor